Enciklopedija
Izvor: Wikipedija
Enciklopedija je djelo koje daje u sažetom obliku sveukupni pregled ljudskog znanja (opća enciklopedija); ukoliko obrađuje samo grane nekog zasebnog područja, zove se specijalna enciklopedija (npr. vojna, pomorska, književna itd.).
Aristotelova sabrana djela praktično čine enciklopediju tadašnjeg znanja. U Europi u srednjem vijeku nije bilo značajnijih enciklopedijskih nastojanja, no zato ih je bilo u Kini i Perziji.
Riječ "enciklopedija" u današnjem značenju prvi je uporabio jedan Hrvat, Zagrepčanin Pavao Skalić, 1559. u djelu "Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon".
Sadržaj |
[uredi] Francuski enciklopedisti
Prva prava moderna enciklopedija pojavila je u Francuskoj u 18-om stoljeću. Svi istaknuti umovi prosvjetiteljstva sudjelovali su u pisanju Encyclopedie ou dictionaire raisonne des sciences des arts et de metiers, čiji su svesci izlazili u Parizu. 1751-1772. Urednici su bili Denis Diderot i Jean-Baptiste D´Alembert. Pojam enciklopedisti danas se često odnosi na francuske prosvjetitelje 18. st.
[uredi] Enciklopedije na hrvatskom jeziku
U Hrvatskoj se izdavanjem enciklopedija bavi Leksikografski zavod Miroslav Krleža, nekadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod (JLZ).
[uredi] Opće enciklopedije
- Prvi, nedovršeni moderni pokušaj hrvatske enciklopedije je "Hrvatska enciklopedija", "priručni rječnik sveobćega znanja" Ivana Zocha i Josipa Mencina, tiskana u dva sveska u Osijeku 1887. godine ("A-Bžedusi", "C-Gzel").
- Od 1941. do 1945. godine u Zagrebu je tiskana nedovršena Hrvatska enciklopedija Mate Ujevića u pet svezaka ("A-Automobil", "Automaši-Boito", "Boja-Cleveland", "Cliachit-Diktis", "Dilatacija-Elektrika"), koja je po svršetku Drugog svjetskog rata pala u mrak. No, to izdanje, Ujević i njegova ekipa bili su jezgra oko koje je Miroslav Krleža okupio Leksikografski zavod FNRJ.
- U razdoblju 1945-90. godine izdavanjem enciklopedija bavio se Jugoslavenski leksikografski zavod u Zagrebu. Zavod je do raspada Jugoslavije objavio tri izdanja svoje opće enciklopedije, prvo kao Enciklopediju Leksikografskog zavoda (prvo izdanje 1956-64. godine, sedam svezaka; drugo izdanje, šest svezaka), a zatim pod imenom Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda' (prvo, tj. ukupno treće izdanje 1977-82. godine, osam svezaka i jedan dopunski).
- Godine 1994. tiskan je ogledni arak nove "Hrvatske enciklopedije" urednika Dalibora Brozovića, no nakon koncepcijskih promjena, to je izdanje prošireno "općom" sastavnicom te je 1999. godine tiskan prvi svezak Hrvatske enciklopedije D. Brozovića. Od petog sveska glavni urednik je August Kovačec. Planirano je 11 svezaka i 39342 članaka (podaci s Web stranice LZ Miroslav Krleža); do danas (studeni 2006.) izašlo je osam svezaka.
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, glavnog urednika Antuna Vujića, u izdanju Pro Leksisa d.o.o. i Večernjeg lista d.d. Do kolovoza 2006. izašlo je 16 svezaka. Riječ je o općoj enciklopediji leksikonskog tipa po uzorku Brockhausa i s dodanom hrvatskom sastavnicom.
[uredi] Specijalizirane enciklopedije
- "Pomorska enciklopedija" - osam svezaka
- "Medicinska enciklopedija" - osam svezaka i dva dopunska
- "Tehnička enciklopedija" - trinaest svezaka
- "Šumarska enciklopedija" - dva sveska
- "Poljoprivredna enciklopedija" - tri sveska
- "Muzička enciklopedija" - tri sveska
- "Filmska enciklopedija" - dva sveska
- "Enciklopedija hrvatske umjetnosti" - dva sveska, ponovljena kao "Hrvatska likovna enciklopedija" uz Vjesnik tijekom 2005. godine u osam svezaka.
- "Krležijana" - tri sveska, personalna enciklopedija Miroslava Krleže
- "Istarska enciklopedija" - jednosveščana, primjerak budućih hrvatskih regionalnih enciklopedija
[uredi] Enciklopedije na engleskom jeziku
Na engleskom govornom području čuvena je Enciklopedija Britannica, čije je izdanje iz 1911. godine javno dobro, i kao takvo neki članci iz nje (oni koji su danas relevantni) su dio wikipedije na engleskom jeziku.
[uredi] Oblici enciklopedija
- Do pojave računala uobičajena je bila papirnata enciklopedija, čija se jedno ili dvosveščana izdanja s kraćim natuknicama zovu leksikoni, dok izdanja od 5, 10 ili čak 50 knjiga obično nazivamo enciklopedijama, jer su u njima teme obrađene relativno kratko, no ipak daju cjeloviti pregled ljudskog znanja za razliku od leksikona koji je ograničen i po broju natuknica i po njihovom opsegu.
- Mana papirnatih enciklopedija je njihova veličina, stoga su se u knjižnicama u 20. stoljeću počeli koristiti aparati za pregledavanje mikrofilmova. U Zagrebu takav aparat bio je u knjižnici Britanskog instituta, no u američkim detektivskim filmovima je običajeno da detektiv ode u knjižnicu i iz starih novina koje su snimljene na mikrofilmovima nađe sliku ubojice, žrtve, ili već neki drugi važan trag.
- Računala su savršeni medij za enciklopedije. Velika količina podataka može se pohraniti na malo mjesta (bilo na tvrdi disk ili optički medij - CD ili DVD), i omogućeno je pretraživanje i povezivanje tih podataka. Primjeri komercijalnih enciklopedija na CD-ovima odnosno DVD-ovima su Encarta i gore već navedena Enciklopedija Britannica.
- Internetske enciklopedije su logičan korak naprijed, jer mana svake pisane enciklopedije (i one na DVD-u) je ista kao i svakog računala, čim je kupljena već je zastarjela. Ukoliko se članci ne nalaze fizički kod korisnika, nego na poslužitelju kod pružatelja usluge komercijalne ili slobodne enciklopedije, onda je moguć kontinuirani rad tima ljudi na net-enciklopediji koji ju održavaju aktualnom, i time korisnik uvijek ima najnovije informacije o željenoj temi u enciklopedijskom obliku. Primjeri internetskih enciklopedija su Wikipedija, Everything2 i već spominjana Enciklopedija Britannica.
