Sveta potvrda
Izvor: Wikipedija
Sveta potvrda (poznata i kao krizma) je obred u mnogim kršćanskim crkvama. U katoličkoj, pravoslavnoj, istočnim crkvama, te u anglikanaca sveta potvrda je jedan od sakramenata.
Sadržaj |
[uredi] Uvod
Sakrament Svete potvrde ili Krizme zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu "sakramenata kršćanske inicijacije". Time je ovaj sakrament nužan za primanje krstove milosti. Potvrda, kao što i samo ime govori, je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.
[uredi] Povijest
U prvim stoljećima početka kršćanstva, ovaj se obred obavljao odmah nakon krštenja tvoreći s njime, prema izrazu Svetog Ciprijana, dvostruki sakrament. Kasnije se zbog učestalosti krštenja djece, i to u svako doba godine, i povećanja broja seoskih župa, čime su se biskupije proširile, nisu više biskupu fizički i vremenski dopuštale da bude na svim krštenjima pa da poslije i pomaže dijete. Na Zapadu se zato uvela praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata, dok se na Istoku sačuvalo jedinstvo ovih dvaju sakramenata. U Rimu se ustalio običaj da poslije krštenja bude dvojako mazanje krizmom. Prvo mazanje bi vršio svećenik odmah nakon izlaska novoga krštenika iz krsne kupelji, a drugim mazanjem bi kasnije biskup kada stigne dovršio potvrđenje. Kada bi se krstila odrasla osoba onda bi se vršilo samo jedno pomazanje i to odmah nakon krštenja. Danas se to obavlja kada dijete postane malo starije i zrelije da osobnije i svjesno prihvati kršćanski život, s navršenih četrnaest ili petnaest godina starosti u osmom razredu osnovne škole. Krizma je obred inicijacije, ulaska djeteta u svijet odraslih, dijete postaje odraslim članom Crkve. Nakon primanja tog sakramenta slijedi veliko slavlje u obiteljskoj atmosferi. U drugim velikim religijama isto tako nailazimo na primjere inicijacijskih obreda. U židovstvu su dva glavna obreda: obrezivanje i bar-mizva. U islamu je inicijacija vezana uz obrede obrezivanja i davanja imena. U hinduizmu pak dječak posebnim obredom postaje članom klana ili kaste, izlazi iz ženskog okruženja i ulazi u sredinu odraslih muškaraca, gdje se upoznaje i uvodi u religijske i društvene uloge i obveze. U budizmu postoji simboličko uvođenje dječaka u zajednicu i ako je slučaj pristup monaškoj zajednici. Na istoku s ovaj sakrament naziva miropomazanjem, pomazanjem pomašću ili svetim mirom.
[uredi] Značaj krizme
Na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetomu od Marije Djevice. Kada ga je Ivan Krstitelj krstio na rijeci Jordan vidljivo mu je bio darovan Duh Sveti koji ga je pomazao za Mesiju. Čak je i sam posvjedočio: „Na meni je Duh Gospodnji ... On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje “(Lk 4.18). Evanđelje isto tako bilježi da je Isus u cijelom svom javnom životu govorio ispunjen Duhom Svetim koji mu je davao snagu i inspiraciju. Isus je toga Duha Svetoga obećao svojim učenicima kojeg su oni primili pedeset dana nakon njegova uskrsnuća, na prve Duhove. On je u učenicima dao neviđenu snagu za prenošenje vjere. Kroz apostole je Bog preko Duha Svetoga govorio drugim ljudima. Učenici su Duh Sveti širili polaganjem ruku novokrštenicima. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv Krčanin što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Krista kojega je Bog pomaza Duhom Svetim. Tako i danas ljudi prilikom sakramenta Svete potvrde primaju na sebe Duha Svetoga koji će im dati dodatnu snagu, ispunjuje nas svjetlom za bolji kršćanski život, da bi što bolje mogle razumjeti ono što nam je Bog objavio. On u nama usavršuje i dopunjuje unutarnju sličnost s Isusom Kristom što nam je darovana na krštenju. Ispunjuje nas ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju novoga, Božjega svijeta. Priopćuje nam osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravo svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikada se ne stidimo njegova križa.
[uredi] Uvjeti krizmanja
Da bi netko mogao pristupiti Svetoj potvrdi mora biti:
- kršten
- u prijateljstvu s Bogom i ljudima (ne smije imati grijeha, mora se ispovjediti)
- prethodno prikladno poučen o vjeri i kadar svojevoljno i svjesno obnoviti svoja obećanja koje je sklopio s Bogom prilikom krštenja. Budući potvrđenici koji su bili kršteni nesvjesno, tj. kao mala djeca moraju obnoviti svoja krsna obećanja koja su kao djeca primila pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice. Tada se svjesno odriču sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Osoba mora biti u dobi rasuđivanja, tj. mora biti svjesna svojih postupaka da bi mogla biti potvrđena. Iznimka je smrtna pogibelj kada se i smiju krizmati i djeca koja nisu dostigla dob rasuđivanja.
Osoba koja prima svetu potvrdu/svetu krizmu se zove potvrđenik/krizmanik.
Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Iako biskup može samo iz vrlo važnih razloga dati nekim svećenicima ovlast da dijele potvrdu, poželjno je ipak da radi značenja samog sakramenta podjeljuje on sam, zato jer je ipak zbog biskupa potvrda odvojena od krštenja. Isto tako kada biskup dijeli sakrament potvrde to jasno označuje da je učinak sakramenta koji primaju potvrđenici bliskije povezan s Crkvom, s njezinom apostolskim izvorima i poslanjima da svjedoči za Isusa Krista. Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“.
Važan je i sam značaj katekumenskog ulja koji se još naziva i krizma. Od tuda dolazi i taj drugi popularan naziv za ovaj sakrament. Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje uljem obiluje brojnim značajkama. Kao prvo ulje je znak obilja i radosti – osoba prima Duha Svetoga i potvrđuje vjeru te je to radostan trenutak. Ulje čisti, osobe su se prije mazale uljem prije i ili poslije kupanja – osoba se čisti od grešnog prijašnjeg života i postaje odraslim Krčaninom. Ulje služi kao podmazivo, čini stvari gipkijima, atlete i borce su prije premazivali uljem. Ono je znak ozdravljenja jer liječi udarce u rane. Isto tako pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom. Sva ta značenja možemo otkriti u sakramentalnom životu. Tim pomazanjem uljem potvrđenik postaje zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će živjeti po božjem zakonu.
Potvrđenika biskupu predstavlja kum. Poželjno je da to bude isti kum koji je prisustvovao i krštenju. Kum postaje pomoćnik, vodilja i uzor u kršćanskom životu potvrđenka. Osim što će ta osoba krizmaniku biti osobni prijatelj na kojeg će se uvijek moći osloniti, on mora zadovoljavati određene uvijete i mora se isticati uzornim kršćanskim životom.
Kao prvo mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće. Mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadat zajednici Katoličkoj Crkvi. Isto tako mu crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.
Vremenski, sveta potvrda se obično čini u nedjelju, kao dijel misnog slavlja.
