Musa Ćazim Ćatić
Izvor: Wikipedija
Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 1878.- Tešanj, 1915.), bošnjački i hrvatski pjesnik
U rodnom mjestu pohađao je mekteb i osnovnu školu. Poslije očeve smrti majka mu se preudala u Tešanj, gdje Ćazim uči brijački zanat kod očuha i pohađa tešanjsku medresu. Bio je darovit učenik i vec u medresi dobro naučio arapski, turski i perzijski jezik. Kad je trebao biti regrutiran (1898.), bježi u Tursku. Tu, u liceju Sultanija, upoznaje Osmana Đikića i Avdu Karabegovića, ali ga materijalne neprilike gone da se vrati u Tešanj. Uzet je u vojsku i tri godine služio u Tuzli i Budimpešti. Godine 1902., na nagovor muftije Mesuda Smailbegovića, ponovno odlazi u Carigrad i neko vrijeme sluša predavanja u Mektebi Numunci Terreke medresi, ali - nezadovoljan načinom obuke polaže diferencijalni ispit iz općeobrazovnih predmeta i završava četvrti razred gimnazije. Uz pomoć Adem-age Mešića pohađa u Sarajevu šerijatsku sudačku skolu, ali ga pri kraju školovanja izbacuju iz škole, završni peti razred polaže privatno, a diplomski ispit tek po posebnoj dozvoli Zemaljske vlade, uz pismenu obvezu da se neće koristiti diplomom koju mu daju. Godinu 1909. i 1910. proveo je u Zagrebu kao student prava. Ni jedan ispit nije položio. Tu se kretao u Matoševom pjesničkom krugu i pekao zanat: književni i boemski. Ipak, prilike ga natjeraše da se vrati u Tešanj gdje se zaposlio u banci, odakle ga brzo otpustiše zbog neurednog života. Ni u Bijeljini, gdje je obavljao pisarske poslove u gruntovnici nije dugo ostao; ponovno odlazi u Zagreb na studije i ponovno ga prilike otjeraju u Tešanj. To je bila 1912, radi u tešanjskoj banci, pomišlja na samoubojstvo i stvara svoje najbolje pjesme. Muhamed Bekir Kalajdžić odvodi ga 1912. u Mostar, povjerava mu uredništvo Bisera i tjera ga na prevođenja za Muslimansku biblioteku. Tijekom godinu i pol dana prevede i napiše 12 knjiga, ali dolazi rat, mobilizacija, služba u Tuzli i Oerkenyu u Madžarskoj, pijančenje, tuberkuloza, otpuštanje iz vojske i smrt u ratno proljeće 1915. (Prema Abdurahmanu Nametku. 1968). Najveći pjesnički talent među bošnjacima do Maka Dizdara, te prvi pjesnik-modernist bosnjačke književnosti.
