Američki građanski rat
Izvor: Wikipedija
Američki građanski rat 1861. - 1865., u Sjedinjenim Američkim Državama, je bio rat između sjevernih saveznih država ( Unija ili Sjever ) i južnih robovlasničkih država ( Konfederacija ili Jug).
Sadržaj |
[uredi] Sažetak
Glavni članak:
Odvajanje južnih država počinje nakon američkih predsjedničkih izbora 1860., kada je izabran Abraham Lincoln, veliki protivnik ropstva. Prva se odvojila Južna Karolina, a do 1. veljače 1861. odvojilo se još 6 država. 4. veljače 1861. 7 odvojenih država osnovale su Konfederativne Države Amerike i donijele Ustav. Glavnim gradom je proglašen Montgomery, Alabama. Kasnije je glavni grad postao Richmond, Virginia. 4. ožujka 1861. Abraham Lincoln je stupio na dužnost kao predsjednik i u prvom obraćanju naciji osporio pravo južnim državama na odvajanje.
Od 34 savezne države Konfederaciji se pridružilo 11: Južna Karolina, Georgia, Alabama, Florida, Mississippi, Louisiana, Teksas, Sjeverna Karolina, Arkansas, Virginia i Tennessee. Dvadeset tri (23) države su ostale vjerne Uniji, uključujući i tri robovlasničke: Maryland, Delaware. Kentucky se proglasio neutralnim u sukobu, dok su u državama Maryland i Delaware postavljeni vojni odredi od Unije da ne dođe do pobune.U Missouriju je došlo do rascjepa vlasti pa su postojale dvije vlade, unionisti u glavnom gradu a konfederati u egzilu.Od zapadnog dijela države Virginija, koji je bio za Uniju, stvorena je Zapadna Virginia koja je 1863 priključena Uniji.
Predsjednik Unije je bio Abraham Lincoln, a predsjednik Konfederacije Jefferson Davis.
Unija je dobila rat iz više razloga. Unija je imala oko 22 milijuna stanovnika a Konfederacija 9 milijuna, od toga oko 3,5 milijuna crnaca-robova. Sjever je bio i industrijski puno razvijeniji. Američki jug su uglavnom činile plantaže s robovima.U toku cijelog rata vojska Unije je ukupno iznosila po angažiranosti oko 2,803,300 ljudi a Konfederacije oko 1,064,200 ljudi.
Strategija Unije je bila potpuni poraz protivnika i odbijanje na pregovor. Konfederati su se oslanjali na dugotrajan rat u kojem ih Unija neće moći zadržati u pravu na neovisnost.
[uredi] Ropstvo i proturopstvo
Od 1900. do 1955., povjesničari su držali anti-robovlasničku agitaciju manje važnom od ustavnih, gospodarskih i kulturnih pitanja. Ponovno, od 1960ih povjesničari ističu ropstvo i proturopstvo kao osnovni uzrok rata.
Za većinu južnjačkih vođa, očuvanje ropstva bio je politički imperativ. Neki južnjaci slagali su se sa Robert E. Leeom koji je (poput Jeffersona) ustvrdio, "ropstvo kao institucija je moralno i političko zlo." Kao osnovu gospodarskih odnosa i izvorište južnjačkog bogatstva, bio je temeljni gospodarski interes Juga unutar Unije. Sjevernjaci su se opirali ropstvu na moralnoj te političkoj osnovi. Sjevernjački vođe poput Lincolna, Sewarda, Chasea te Greeleya, upozoravali su kako oligarhija južnjačkih plantažera, "Moć ropstva", dominira južnjačkom politikom, i korumpira te kontrolira nacionalnu politiku u cijelosti.
Kompromis iz 1850. uključivao je i nov, stroži zakon o bjeguncima robovima, koji su prezreli proturobovlasnički elementi Sjevera. On je omogućio saveznim agentima uhićenje te povrat odbjeglih robova iz ne-robovskih sjevernjačkih država.
Sjevernjaci, osobito koji su se informirali iz abolitionističkih novina poput "Osloboditelj" ili pak čitali popularne romane poput uspješnice Čiča Tomina koliba, imali su moralni prigovor ciljevima koje postavlja zakon o bjeguncima robovima.
Zakon o Kansas-Nebraski iz 1854. odbacio je kopromis iz 1820. koji je zabranio ropstvo na teritoriju sjeverno od Missourija, te utjecao na formiranje nove protu-robovlasničke Republikanske partije. Odluka Vrhovnoga Suda Dred Scott iz 1857. zaoštrila je kontroverze. Odluka suca Rogera Taneya govorila je kako robovi "nemaju niti jedno pravo koje bijelci moraju poštivati", te kako se robovi mogu odvoditi i u nerobovske države i teritorije. Lincoln je upozorio kako "još jedna odluka poput Dred Scotta" može zaprijetiti prijenosom ropstva i na sjevernjačke države. Postojala je očevidna veza među brojem plantaža u pojedinom području i podrški za otcjepljenje. Države daleko na jugu, imale su veliku koncentraciju plantaža i najprije su se otcjepile. Države bliže Sjeveru poput Virginije, Sjeverne Karoline, Arkansasa te Tennesseeja imale su razmjerno manje plantaža te su odbacivale mogućnost otcjepljenja sve dok ih kriza sa Fort Sumtera nije natjerala na odabir strane. Neke od pograničnih država su imale znatno manje plantaže te su ostale u Uniji. Jedina je iznimka pogranična država Maryland koja bi se vjerojatno otcijeplia da Savezna vlada nije upitila trupe, obustavila primjenu habeas corpus te dala uhititi sve pristaše Konfederacije. Vrhovni je Sud, na čijem je čelu još uvjek bio Roger Taney bio je na stanovištu kako je Ustav ovim prekršen.
[uredi] Američki građanski rat
[uredi] Rat 1861.
12. travnja 1861. južnjaci su počeli bombardiranje utvrde Fort Sumter u luci Charlston, Južna Karolina. 14. travnja 1861. Fort Sumter je zauzet i rat je započeo. Prve veće borbe bile su u Virginiji. Zapadni dio Virginije se nakon nekoliko manjih sukoba uspio odvojiti od Konfederacije.Unionisti su htjeli u naletu osvojiti Richmond i time prisiliti konfederate na predaju.U prvom velikom sudaru Konfederati su odbili napad 30,000 Unionista na Richmond u prvoj bitci kod Bull Runna, 21. srpnja 1861. i gonili neprijatelja sve do Washingtona. Veliki gubitci na obje strane uvjerili su sve da rat neće brzo završiti. Počele su velike pripreme za rat, a prve veće vojne operacije slijede tek u proljeće iduće godine. Abraham Lincoln je pozvao u vojsku gotovo 500 000 ljudi koji su se počeli obučavati za rat pod zapovjedništvom McClellana. Na jugu su početnu vojsku činili brojni dobrovoljci.
[uredi] Rat 1862.
Prve veće operacije počinju u veljači.
[uredi] Vođe građanskog rata
[uredi] Konfederacija/Jug
- P.G.T. Beauregard
- Braxton Bragg
- Jefferson Davis
- Thomas Jonathan Jackson
- Joseph Eggleston Johnston
- Albert Sidney Johnston
- Robert Edward Lee
- James Longstreet
- John Clifford Pemberton
- J.E.B. Stuart
- Nathan Bedford Foresst
- George Washington Gordon
[uredi] Unija/Sjever
- Ambrose Everett Burnside
- George Armstrong Custer
- Ulysses S. Grant
- Joseph Hooker
- Abraham Lincoln
- George McClellan
- James Birdseye McPherson
- George Gordon Meade
- John Pope
- Winfield Scott
- Philip Henry Sheridan
- William Tecumseh Sherman
[uredi] Popis bitaka Američkog građanskog rata
Glavni članak:Popis bitaka Američkog građanskog rata
[uredi] 1861.
- prva bitka kod Bull Runna (Mannanas), 21. srpnja
[uredi] 1862.
- bitka kod Shiloha, 6.-7. travnja
- sedmodnevna bitka , 25. lipnja-1. srpnja
- prva bitka kod Cold Harbora (Gaines Mill), 27. lipnja
- bitka kod Antietama (Sharpsburg), 17. kolovoza
- druga bitka kod Bull Runna, 29.-30. kolovoza
- bitka kod Chickamauga, 19.-20. rujna
- bitka kod Perryvillea, 8. listopada
- bitka kod Fredericksburga, 13. prosinca
- bitka kod Murfreesboroa, 31. prosinca-2. siječnja 1863
[uredi] 1863.
- bitka kod Chancellorsvillea, 1.-5. svibnja
- bitka kod Big Black Rivera, 17. svibnja
- bitka kod Gettysburga, 1.-3. srpnja
- bitka kod Chickamauga Creeka, 19.-20. rujna
- bitka kod Chattanooga, 23.-25. studenog
[uredi] 1864.
- bitka kod Wildernessa, 5.-7. svibnja
- bitka kod Spotsylvania Court Housea, 8.-19. svibnja
- druga bitka kod Cold Harbora, 3.-12. lipnja
- bitka kod Atlante, 22. srpnja
- bitka kod Nashvillea, 15.-16. prosinca
[uredi] 1865.
[uredi] Vojni pohodi i operacije
- Vickburg kampanja, 1862. - 1863.
- Peninsular kampanja, 4. travnja-1. srpnja 1862.
- Atlanta kampanja, svibanj-rujan 1864.
- Shermanov marš do mora, studeni-prosinac 1864.
- Petersburg kampanja, 1864. - 1865.
