Talijanski jezik
Izvor: Wikipedija
 |
Talijanski jezik Italiano |
| Države govorenja: |
Italija i 29 drugih država |
| Regije govorenja: |
Uglavnom Zapadna Europa |
| Broj govornika: | materinji jezik: oko 61 milijun |
| Rang: | 19-20. |
| Razredba: | indoeuropski |
| Službeni status | |
| Služben u: | Italija, Švicarska, San Marino, Vatikan |
| Regulatori: | Accademia della Crusca |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | it |
| ISO 639-2: | ita |
| SIL | ITN |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Talijanski jezik (talijanski: italiano ili lingua italiana) je romanski jezik, koji govori okoli 62 milijuna ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni talijanski temelji se na firentinskom narječju. Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španjolski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Talijanski se piše latinicom.
Talijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Talijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi talijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji.Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamjenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.
Talijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španjolskog i njemačkog).
[uredi] Abeceda i glasovi
Talijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi s hrvatskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u hrvatskom, samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.
Neki talijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas npr:
- đ = gi
- dz = z
- nj = gn
- gli = lj
Talijansko slovo c se čita k ili ć (č je pretvrdo!).
Slovni skup sci se čita kao ś (š je pretvrdo!).
Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k.
Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č.
Kada hoćemo čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che.
To je jedina upotreba slova h u talijanskom jeziku.
Obratno, kada hoćemo čitati ća ćo ću, moramo pisati cia cio ciu.
Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u đ, s tim da slovni skup ge se čita kao đe (dž je pretvrdo!), a gi ne tvori nuždno đi, nego samo đ..
.
| pišemo. . . . . . . | čitamo |
|---|---|
| ca - ga | ka - ga |
| che - ghe | ke - ge |
| chi - ghi | ki - gi |
| co - go | ko - go |
| cu - gu | ku - gu |
| cia - gia | ća - đa |
| ce - ge | će - đe |
| ci - gi | ći - đi |
| cio - gio | ćo - đo |
| ciu - giu | ću - đu |
Talijansko slovo z se čita slično našem c', odnosno kao dz. Talijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).
Naš glas š se na talijanskom piše sci (ali izgovara se mekše, kao ś), sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/ć:
| pišemo | čitamo |
|---|---|
| scia | śa |
| sce | śe |
| sci | śi |
| scio | śo |
| sciu | śu |
Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedini moguće iznimke su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo, premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).
[uredi] Naglasak
Kada je u talijanskom naglasak (accento) na zadnjem slogu, nalazi se na zadnjem samoglasniku, i treba ga označiti s kvačicom suprotno od ć (à,è,ì,ò,ù). U sredini riječi naglasak ne pišemo.
Važno mjesto u talijanskom jeziku ima izostavnik »'« (apostrofo), koji nadomješta ispuštene samoglasnike na kraju riječi. Tako na primjer ne smijemo pisati quella amica (= ova prijateljica), nego quell'amica; uporaba apostrofa je obvezna.
[uredi] Član
Član (articolo) je nama najčudnija stvar u talijanskom jeziku, jer ga mi u hrvatskom nemamo.
Član može biti određeni ili neodređeni. Može biti u jednini i množini.
Određeni član (il, la) obično prevodimo (ako ga prevodimo) sa taj-to, a neodređeni (ako ga prevodimo)(un, una) sa jedan-jedna-jedno, odnosno sa neki-neka.
Određeni član:
Jednina: il, lo, l', la
Množina: i, gli, le,
Neodređeni član:
Jednina: un, uno, , un'una
Množina: degli, delle
Primjer: il cavallo znači taj konj ili konj, o kojem govorimo; un cavallo je neki konj ili konj, o kojem nemamo podataka.
 |
Službeni jezici Europske unije | |
|---|---|---|
| češki | danski | engleski | estonski | finski | francuski grčki | letonski | litavski | mađarski | malteški nizozemski | njemački | poljski | portugalski | slovački slovenski | španjolski | švedski | talijanski |
||
| Izvor: Službena stranica EU Vidjeti još: Nazivi EU na raznim jezicima |
||
