Švedski jezik
Izvor: Wikipedija
 |
Švedski jezik svenska |
| Države govorenja: |
Švedska, Finska |
| Regije govorenja: |
Uglavnom Sjeverna Europa |
| Broj govornika: | 9.3 milijuna |
| Rang: | 89. |
| Razredba: | indoeuropski germanski |
| Službeni status | |
| Služben u: | Švedska, Finska (sa finskim), Åland, EU |
| Regulatori: | Švedsko jezično vijeće (poluslužbeno) |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | sv |
| ISO 639-2: | swe |
| SIL | SWD |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Švedski jezik, zajedno s danskim, norveškim i islandskim, pripada zapadnoj grupi germanskih jezika.
Danas se tim jezikom služi oko 10 000 000 ljudi, uglavnom stanovnici Švedske i Finske. O švedskom kao posebnom jeziku može se govoriti tek svršetkom vikinškog doba (oko 800. godine), kada nastaju razlike između zapadnih i istočnih nordijskih jezika, ali tek oko 1100. počinju postojati izrazitije razlike između danskog i švedskog. 1495. tiskana je prva knjiga na švedskom, 1526. Novi zavjet i 1541. Biblija Gustava Vase. Suvremeni se švedski jezik dijeli na pet dijalektskih grupa.
 |
Službeni jezici Europske unije | |
|---|---|---|
| češki | danski | engleski | estonski | finski | francuski grčki | letonski | litavski | mađarski | malteški nizozemski | njemački | poljski | portugalski | slovački slovenski | španjolski | švedski | talijanski |
||
| Izvor: Službena stranica EU Vidjeti još: Nazivi EU na raznim jezicima |
||
Nedovršeni članak Švedski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
