San Marino
Izvor: Wikipedija
|
|||||
Geslo: Libertas (lat. "Sloboda") | |||||
Himna: Inno Nazionale della Repubblica | |||||
Službeni jezik: | talijanski | ||||
Glavni grad: | San Marino | ||||
Kapetani regenti: | Antonio Carratoni i Roberto Giorgetti1 | ||||
Predsjednik Vlade: | državni tajnik Fiorenzo Stolfi 2 | ||||
Površina: - ukupno: - % vode: |
224. po veličini 61 km² % |
||||
Stanovništvo: - ukupno (2005.): - Gustoća: |
215. po veličini 28.117 481/km² |
||||
Neovisnost: | 3. rujna 301. | ||||
Valuta: | euro (100 centa) | ||||
Vremenska zona: | UTC +1 UTC +2 ljeti |
||||
Internetski nastavak: | .sm | ||||
Pozivni broj: | 378 | ||||
1Dva kapetana regenta bira parlament (Consiglio Grande e Generale) svakih šest mjeseci iz reda svojih članova (1. travnja i 1. listopada svake godine) 2 Državni tajnik za vanjske i političke poslove kao član Državnog kongresa (izvršno tijelo) je de facto predsjednik vlade |
Republika San Marino (tal. Serenissima Repubblica di San Marino) je treća najmanja država u Europi (poslije Vatikana i Monaka), potpuno okružena teritorijem Italije.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
San Marino je jedna od najstarijih država na svijetu. Prema predaji, osnovao ju je 301. godine klesar Marin s otoka Raba. Marin je sa svojim prijateljem Leom pošao u Rimini. Zbog progona kršćana, skolonio se na obližnje brdo Monte Titano, gdje je izgradio kapelicu. Ta kapelica je činila jezgru budućeg grada San Marina. Službeni datum osnutka države San Marino je 3. rujna 301. godine.
Ustav San Marina službeno je usvojen 8. listopada 1600. Malu državu prvo je priznala Napoleonova Francuska 1797. godine, a kasnije 1815. na Bečkom kongresu priznale su je i ostale europske države.
U ranoj fazi ujedinjenja Italije tijekom 19. stoljeća, San Marino je pružao utočište onima koji su bili progonjeni zbog svoje potpore ujedinjenju Italije. Giuseppe Garibaldi zbog toga je zajamčio da će San Marino biti nezavisna i suverena država, te je nije pripojio ujedinjenoj Italiji 1860 godine.
[uredi] Zemljopis
San Marino graniči s Italijom (enklava unutar Italije), odnosno s dvije talijanske regije - na sjeveroistoku s Emilia-Romagna i na jugozapadu s Marche. Površina San Marina iznosi 60,57 kvadratnih kilimetara. Udaljenost između najsjevernije i najjužnije granice iznosi 12 kilometra zračne linije. Najviši vrh je Monte Titano sa 739 metara.
Klima je mediteranskog tipa, ali je blaža nego u primorju zbog nadmorske visine. Ljeti temperatura iznosi od 20° do 30°C, a zimi od -2° do 10°C. Prosječne padaline iznose 550 mm godišnje.
[uredi] Stanovništvo
Procjenjuje se da je San Marino 2005. godine imao 28.117 stanovnika. Od toga su 83,1% osobe rođene u San Marinu, a 12% su Talijani. Prosjećna gustoća stanovnika iznosi 481 stanovnika/km². 92,3% stanovništva su katolici, a 3% su ateisti.
Stanovništvo govori talijanskim, koji je i službeni jezik u San Marinu.
[uredi] Politika
Consiglio Grande e Generale ("Veliko i opće vijeće") je predstavničko tijelo (parlament), čije članove građani biraju svakih pet godina. Parlament bira svakih šest mjeseci (1. travnja i 1. listopada) dva člana iz svojih redova koji će obnašati dužnost Capitani Reggenti ("Kapetana regenta"). Kapetani regenti i kabinet čine izvršnu vlast.
Vijeće također bira Consiglio dei XII ("Vijeće dvanaestorice"), koji čine sudbenu vlast za vrijeme mandata Vijeća.
[uredi] Administrativna podjela
San Marino je podjeljen na devet kaštela ili općina (talijanski castello - utvrda, gradina), svaka na jednom brdu. To su ujedno i gradovi:
- San Marino (Città di San Marino)
- Acquaviva
- Borgo Maggiore
- Chiesanuova
- Domagnano
- Faetano
- Fiorentino
- Montegiardino
- Serravalle
Najveći grad San Marina je Dogana (cca. 7.000 stanovnika), koji nije samostalan kaštel već pripada kaštelu Serravalle.
Svaki kaštel/općina uključuje glavni grad u kojem je sjedšte kaštela, koji se naziva još capoluogo, te manja naselja koja se nazivaju frazioni.
[uredi] Gospodarstvo
San Marino nema prirodnih izvora, tako da je poljoprivreda važna grana gospodarstva. Uzgajaju se žitarice, vino, masline i voće, te se uzgajaju se goveda i svinje. Sve do 1960-tih godina stanovnici San Marina su živjeli prije svega od poljoprivrede. Tada se počinju razvijatii obrt, trgovina i turizam. San Marino izvozi vino, lan, zanatske proizvode. Prodajom poštanskih maraka predstavlja ostvaruje se znatan prihod. Drugi veliki izvor prihoda je turizam, koji izravno ili neizravno čini 60% državnih prihoda. Stanovnici San Marina plaćaju vrlo mali porez. 52% aktivnog stanovništva radi u uslužnom sektoru , 41% u sekundarnom sektoru i 7% u poljoprivredi. Od 1. siječnja 2002., iako nije dio Europske unije, uvodi euro, kao službenu valutu (prije toga to je bila italijanska lira).
U San Marinu važan je i bankarski sektor, ali i proizvodnja elektonike i keramike.
[uredi] Šport
San Marino je poznat po utrci Formule 1. Utrka se ne vozi na području San Marina, već 100 km sjeverozapadno, u Imoli. Do toga je došlo 1980. kada je Velika nagrada Italije iz Monze prebačena u Imolu. Međutim već se slijedeće godine utrka za Veliku nagradu Italije ponovno se vratila u Monzu, a utrka u Imoli se od 1981. vozi kao Velika nagrada San Marina.
San Marino ima i vlastitu nogometnu reprezentaciju, kao i nogometnu ligu. 1931. osnovan je Nogometni savez.
Države u Europi |
---|
Albanija | Andora | Austrija | Belgija | Bjelorusija | Bosna i Hercegovina | Bugarska | Cipar | Crna Gora | Češka | Danska | Estonija | Finska | Francuska | Grčka | Hrvatska | Irska | Island | Italija | Letonija | Lihtenštajn | Litva | Luksemburg | Mađarska | Makedonija | Malta | Moldavija | Monako | Nizozemska | Norveška | Njemačka | Poljska | Portugal | Rumunjska | Rusija | San Marino | Slovačka | Slovenija | Srbija | Španjolska | Švedska | Švicarska | Turska | Ujedinjeno Kraljevstvo | Ukrajina | Vatikan |
Teritoriji: Akrotiri i Dhekelia | Ålandski otoci | Gibraltar | Guernsey | Otok Man | Føroyar | Jersey | Jan Mayen | Svalbard |