Zmija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link "uredi" i popravite ga vodeći računa o standardima bosanske Wikipedije.

Zmija (grč. Ophidia, lat. Serpents) je podvrsta unutar reda gmizavaca čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na guštere, no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (pitoni i anakonde) narastu do 8 m, u rijetkim slučajevima i do 10 m.

[izmijeni] Uvod

Životinje otrovnice su životinje koje posjeduju posebne sisteme u kojima se otrovi proizvode i kojima otrove mogu unijeti u tijelo žrtve. Ovakve se životinje nazivaju fanerotoksičnim životinjama. Pošto zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo žrtve, onda one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice.. Na našim prostorima živi više vrsta zmija otrovnica, kao što su šarka (Vipera berus), planinska šarka (Vipera ursinii macrops) i poskok (Vipera ammodytes). Sve naše otrovnice pripadaju porodici ljutica (Viperidae).
Ljutice žive u Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, a u Australiji ih nema. Nema ih niti na Antarktiku, gdje je za gmizavce prehladno. Porodica ljutica obuhvata oko 230 vrsta, a dijeli se na dvije podporodice: prave ljutice (Viperinae) i jamičarke (Crotalinae). U prave ljutice pripadaju evropske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su čegrtuše, kopljoglavke, mokasine te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. Oči svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.

Za sve je ljutice važan sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj se unutrašnjosti nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smješteni su na prednjem dijelu gornje čeljusti. Kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne može trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi. Veličina tih zubi ovisi o veličini zmije odnosno o veličini njezine glave. Najveće otrovne zube ima gabonska ljutica (Bitis gabonica) koja živi u Africi. Zubi velikih primjeraka ove zmije mogu biti i do pet centimetara dugi.

[izmijeni] Zmije otrovnice

Poskok (Vipera ammodytes) je ujedno i najveća evropska otrovnica. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa.Boja tijela varira u zavisnosti od prebivališta i ide od svijetlo sive do crvenkasto smeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti i do 100 cm. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od 2000 m/nv.

Šarka ( Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima "cik-cak" liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. Kod nas se javlja više podvrsta šarke:

Obična šarka (Vipera berus berus), ima sivkasto smeđu boju tijela i kontinuiranu tamnu vijugavu šaru oivičenu nizovima tačkica. Slična je poskoku ali je manja i šarenija i nema roščić.

Crna šarka (Vipera berus prester), je potpuno crna zmija. I ona ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.

Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis), je žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprečnih pruga. Rijetko naraste iznad 40-tak cm. Hrani se skakavcima. Naseljava planinske rudine i čest je na Bjelašnici.

Planinska šarka (Vipera ursinii macrops), je najmanja evropska ljutica. Prosječna joj je duljina 45cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500m n/m južnim područjima BIH. Glava joj je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike temeljna boja joj je siva ili žućkasto-siva, ljuskice na grlu i usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna i u dosta primjeraka razbijena u nepravilne mrlje i/ili poprečne pruge. Trbuh joj je svjetlo smeđ, tamno smeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična šarki.

[izmijeni] Neotrovne zmije

Naše neotrovne zmije su obuhvaćene porodicom Smukova (Colubridae). Od vrsta su zastupljene:

Bjelouška (Natrix natrix), naraste do 1,5 m. Tijelo je odozgo tamno maslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, doka je odozdo žućkasto bijela. Vezana je za vodu i odlično pliva. Hrani se tritonima, punoglavcima i insektima.

Smuk (Coluber longissimus) je naša najveća zmija. Može narasti i preko 2 m. Boja tijela je jednolična, sivkasto smeđa bez jasnih šara. Nalazimo ga po livadama i šumskim proplancima do 1500 m/nv.

[izmijeni] Vrijedno znati

Iako je Bosna i Hercegovina veoma bogata zmijama, statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza. To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti. Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedanjem na travu a da nisu prije toga provjerili ima li koga u njoj, a dovoljno je samo običnim prutom provršljati po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret. Vikanje neće pomoći jer su zmije potpuno gluhe životinje i osjete jedino podrhtavanje tla i vibracije. Ako se ipak desi da zmija nekoga ugrize treba mu ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju ujedenog mjesta, isisavanju otrova i hitnom transportu do ljekara. Zmijske otrove u grubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na krv, ubrzavaju ili sprječavaju grušanje krvi i/ili izravno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju tkivo, već djeluju na živčani sastav i zaustavljaju gutanje, disanje i kucanje srca. Svaka zmija posjeduje oba otrova , ali nekog više od drugog, zavisno od vrste. Otrov naših zmija je hemotoksičan (krvni otrov) i smrt ne nastupa trenutno već za nekoliko sati. Ovde treba napomenuti da ne mora nužno doći do otrovanja jer zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja.

Simptomi ujeda
Glavni simptomi trovanja otrovom ljutice je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza i može zahvatiti veće dijelove tijela, pri tom se mogu javiti i drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev, nesvjestica, može doći djelomičnog ili potpunog otkazivanja bubrega. Krv može da prestane da se gruša. Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ugriza. Najopasniji su ugrizi u glavu ili vrat, te ako je zmija ubrizgala otrov izravno u krvnu žilu. Inače, ujed je jako bolan, ujedeno mjesto otiče i modri i stvaraju se krvni podlivi. Javljaju se vrtoglavica, žeđ i hladan znoj. Podvezivanje treba izvršiti iznad ujedenog mjesta prema srcu i svakih 30 minuta ga popuštati i pomijerati naviše. Ozlijeđeni treba da miruje kako bi se usporilo širenje otrova po tijelu. Isisavanje otrova je veoma korisno ali izvršilac ne smije imati ranice u ustima. Danas se mogu kupiti praktične vakuum pumpice koje služe za isisavanje otrova. Ima ih i u hrvatskim apotekama pod nazivima: "Aspivenin", "Extarktor", a koštaju 20-tak maraka. Ljekar bi trebao najprije utvrditi osjetljivost na serum jer ima ljudi koji ne bi smjeli da ga prime. Kod iole težih simptoma trovanja treba dati najmanje 3 ampule seruma. Uz serum se uvijek daju i antibiotici i antitetanus.

Savjeti pri ujedu
• Umirite ugriženu osobu koja može biti ustravljena i nervozna
• Odmarajte se i držite ugriženi dio tijela mirno, najradije u nekom visokom položaju
• Ostavite mjesto ugriza skroz na miru
• Nazovite ljekara ili bolnicu za savjet
• Svi koji su dobili ugriz zmije trebali bi se kontrolisati u bolnici ili hitnoj pomoći
• Kod brzog pogoršanja zdravlja nazvati umbulantu i ambulantna kola..

Imati na umu
• prigodna obuća ili čizme mogu zaštiti protiv ujeda zmije (većina dobije ugriz u stopalo ili članak)..
• nikad ne uzimajte i ne dižite zmije s tla!