Overclocking
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] Što je to Overclocking?
Overclocking je podešavanje frekvencije rada procesora, grafičke kartice, ili neke druge komponente osobnoga računala iznad tvorničkih postavki. Time se rad računala više ili manje ubrzava, mada se njime ugrožava stabilnost pojedinih komponenti i računala u cjelini. Overclockingom se uglavnom bave PC-entuzijasti, mada se prvim overclockerom može nazvati Nikola Tesla - jedan od njegovih pokusa uništio je električnu centralu Colorado Springsa, ostavljajući cijeli grad u mraku. Današnji overclockeri ili iskorištavaju stare komponente do maksimuma (posebice AMD-ove Thunderbirde i Mobile XP procesore), ili obaraju rekorde 'clockanjem' komponenti uz aktivno hlađenje zrakom, vodom ili plinom. Komponente koje se najčešće overclockiraju su procesor, grafička kartica, matična ploča i RAM. Uz overclocking u zadnje se vrijeme sve češće prakticira i 'underclocking' - snižavanje radne frekvencije radi manjega zagrijavanja i štednje energije. Intelov underclocking zove se SpeedStep, a AMD-ov Cool'n'Quiet.
[uredi] Ubrzavanje Intel Pentium procesora
FSB, voltaže, možitelji...
Ubrzavanje procesora i cijelog P4 sistema vrši se u BIOS-u računala, podizanjem brzine procesorske (FSB - front side bus) sabirnice. Postoje matične ploče i programi kojima je moguće namještanje brzine sabirnice iz operativnog sustava. Množitelj je broj s kojim se množi osnovna frekvencija i iz toga se dobije stvarna brzina procesora. FSB x množitelj = brzina u MHz Treba također napomenuti da postoji stvarna i efektivna frekvencija FSB-a. Evo primjer:
Današnji noviji procesori imaju, 800MHz sabirnicu. Prava frekvencija tih procesora je 200MHz ali zbog quad-pumped arhitekture u jednom taktu se prenosi 4 informacije i zbog toga se kaže da «ima» 800MHz. (200x4=800) Svi P4 imaju takvu arhitekturu, razlika je samo u brzini sabirnice. Recimo stariji procesor koji ima 533MHz efektivnu sabirnicu ima u stvarnosti 133MHz pravu (133x4=533).
Znači kad računamo brzinu procesora uzima se stvarna brzina sabirnice i pomnoži s množiteljem. Ako ne znate koliko vam je množitelj jednostavno podijelite brzinu procesora s brzinom sabirnice. Npr P4 2800MHz (800MHz BUS) :: 2800 / 200 = 14. Zašto dijelimo sa 200 a ne 800 napisano je gore. Taj procesor ima množitelj 14. Kod P4 se ne mogu mjenjat množitelji, kako ni kod novijih athlona, zato smo ograničeni na FSB kod overklokiranja.
Ako ovo sve djeluje zbunjujuće evo bitnog sažetka:
Za overkloking koristimo pravu brzinu sabirnice koja se zasad kreće od 100 do 200MHz. Ako se pomnoži sa 4 dobijemo efektivnu brzinu koji viđamo na kutijama (800, 533, 400).
Množitelj nije bitan za sam overclocking ali je dobro da se zna. Množitelj x sabirnica (prava brzina) = brzina u MHz
Još što je bitno za sam overclocking – treba imati kvalitetne komponente kao što su memorija, napajanje i ploča kako bi se dobili što bolji rezultati.
[uredi] Postupak ubrzavanja
Prvo ali najprije od svega treba naći na matičnoj ploči CMOS reset jumper s kojime se brišu postavke iz cmosa ako se nešto zezne ili pretjera s overclockingom što je sasvim normalno i uobičajeno. Komp se tada neće htjet pokrenut pa je potrebno to napravit. I to je to. Drugi put se onda stave malo manje postavke i opet proba i tako dok se ne nađe neka sredina.
U biosu se treba naći meni s postavkama za napon, FSB i ostalo. Ako je išta stavljeno na «auto» i zasivljeno tako da se ne može mjenjat treba stavit na «manual». Prvo treba naći opciju AGP/PCI lock ili frekvenciju te stavit da bude locked ili fiksirat na 66/33MHz. Takođe znaju biti omjeri kako što su 6:2:1 ili 5:2:1... (200:66:33) (U tom slučaju morat ćete izračunat da vam brzina AGP-a i PCI-ja na prijeđe 74/38MHz. Ali ako ima najbolje je stavit na fixed i riješit se tih muka.
Zatim pronalazimo FSB brzinu ili samo FSB. Kao default pisat će 100, 133 ili 200. Procesori sa 200MHz sabirnicom najviše se overclockabilni dok oni sa 100 najmanje. Za početak povećamo FSB brzinu za 5, oni sa 200 mogu i više. Nakon što smo to promjenili tražimo oznaku CPU:DRAM ratio ili DRAM frequency. To je podešavanje brzine memorije naspram brzine procesora. Postoje više mogućnosti, 1:1, 4:3, 5:3 itd.. Recimo 1:1 znači da memorija i procesor rade na istoj brzini. 4:3 da memorija radi brže od procesora itd.
FSB * 2 = efektivna brzina memorije (npr 333). FSB = prava brzina memorije (npr 166). Logično je da kad se poveća FSB da se poveća i brzina memorije isto kao i procesora.
Ako imate lošiju memoriju treba pazit da se ne prekorači njen limit jer može onemogućiti daljnje klokiranje ili uzrokovati nestabilnost sustava. Zato je tu potrebno puno kompromisa i testiranja. Prosječna memorija može prekoračiti svoj efektivni limit za oko 10-50MHz, bolje i kvalitetnije memorije mogu i po 100, ali sve treba uzeti s rezervom jer sve memoerije se razlikuju, pa i one iste.
Vratimo se na klokanje. Idemo recimo vidjet što se događa kad povećamo FSB za 5 na P4 2,8 procesoru sa 200MHz sabirnicom, 1:1 omjerom i DDR400 memrijom.
FSB se poveća na 205MHz. Memorija se također ubrza na 205MHz odnosno kad se pomonži 2 (double, dvije informacije po taktu, DDR – double data rate) dobijemo 410MHz.
Pošto je množitelj 14 idemo izračunat brzinu koju smo dobili:
14 x 205 = 2870MHz Evo ga, povećali samo brzinu za 70MHz
Ali što se događa u ovakvoj situaciji:
Podignemo FSB sa 200 na 230, i dalje je 1:1 omjer, obična DDR400 memorija
230 x 14 = 3220MHz a memorija 230 x 2 = 460! I sad recimo da nam memorija ne može podržat tu brzinu nego max do recimo 450. I što se događa? Komp se neće upalit. Zatim se napravi onaj cmos reset i krene ispočetka. Znači procesor se da još klokat a memorija ne!
U tom slučaju idemo do onog 1:1 omjera. I što napravimo, usporimo memroiju stavljaući omjer 4:3 ili neki još veći 5:4 ako ima. Procesor će radit brzinom 4 a memorija 3 osnosno 200MHz proceosr i 150MHz memorija. Ili koje se već postavke stave.
S tom potezom smo ovo napravili: Procesor radi kao i prije, a memorija na 150 x 2 = 300MHz što je puno manje nego onih 460 i možemo nastavit podizat procesor. Loša strana toga je što ćemo usporit memoriju a time i performanse. Zato treba vidjet da li se isplati tih 100-200 Mhz više napravit s procesorom do njegovih granica ako nam memorija hopsa iza. Sad se sve svodi na kompromis i testiranje.
Ako procesor ili memorija pokazuju znakove da su na granici svojim mogućnsoti vrlo je poželjno povećati voltaže što će donjet stabilnost i mogućnost boljeg klokanja.
Procesori s Northwood jezgrom rade na defaultu na 1,5V. Kod overclockiranja slobodno se poveća do 1,7. Dalje nije preporučivo iako će 1,6 sasvim dobro radit svoju ulogu. Kod starijih Willamette jezgra koje na defaultu rade na 1,7V do 1,9 je ok, dalje ne.
Memorija isto ovisi o voltaži i DDR memorije rade na defaultu na 2,55V. Kod overklokinga slobodno se poveća na 2,7V.
Ako se računalo normalno pokreće to ne znači da radi stabilno. Nakon ubrzavanja potrebno je ući u operativni sustav i istestirati stabilnost s Prime95 programom ili sličnim. 3d mark je također odličan pokazatelj stabilnosti jer zagrijava sve dijelove računala. Ako se jave problemi malo snizite FSB i probajte ponovo. Kad se ustavnovi da komp može radit po opterećenjem satima pa i danima bez rušenja znači da je stabilan i da je overclock bio uspješan.
Nisu još objašnjne latencije memorije. Ukratko čim manje latencije memorija brže radi ali se i drastično manje kloka. Preporuka ako nađete u biosu tu mogućnost stavit na najveće broje, obično su to 3-4-4-8 i ako imate posebne sustave klokiranja kao «ultra mod», «turbo» ili nešto slično stavite to na normal. Latencije nisu toliko bitno kod P4 koliko su kod atlhona. Veća brzina više donosi performansa nego niže latencije. Dobra bi bila i opcija da latencije memorije odredite po uputama sa web stranica proizvođača RAM-a (radna memorija), a tamo se nalaze i preporuke tih proizvođača za matične ploče i razni obavljeni testovi na temu: kompatibilnost određenih RAM-ova sa raznim matičnim pločama i koje latencije su za određene kombinacije (matična ploča - RAM) najbolje!
Ono što je također bitno kod klokanja su temperature i one ne bi smjele prelazit 55C pod opterećenjem ako se želi imat stabilan sustav. Zato je hlađenje od izuzetne važnosti. Neka kvalitetna pasta (Artic Ceramique), i hladnjak s čim većom površinom. Prozračnost kućišta je također bitna, ako vam ne smeta buka kupit dva ispušna ventilatora (na stražnjoj strani)i jedan koji upuhuje hladni zrak (na prednjoj strani). Također overklokiranje ne zahtjeva da imate motor od aviona u kućištu nego kvalitetne i tihe ventilatore, a još bolje vodeno hlađenje. Ako imate otvoreno kućuište stavite papirnati smotuljak ili plastičnu cijev na hladnjak od procesora kako bi vukao hladni zrak izvana a ne s vruće grafičke. To puno smanjuje temperaturu bez proizvodnje dodatne buke.
Znači kod ubrzavanja bitan je kompromis i dosta testiranja. Mora se paziti da se ne preforsira memoriju ili procesor, voltaže tu pomažu ali samo do preporučene granice.
[uredi] Overclocking AMD procesora
Tekst će se prvenstveno odnositi na sustave bazirane na K7 procesorima (32bitnim Athlonima) jer uglavnom s takvim imam iskustva, pa se neću previše osvrtati na Intelove Pentium procesore, no u principu, procesor je proceser, pa je postupak veoma sličan. Kao početak najbolje je upoznati K7 procesore, još od Tbirda, preko Palomina, Throughbreda do Barton jezgri, te sadašnje Athlon64 procesore. T-bird je predstavljao direktnu konkurenciju PIII procesorima i nije imao sustav imenovanja prema PR (performance rating). Naime, još u vrijeme popularnosti T-birda svi su znali da je tadašnji high end Athlon imao 10-15% bolje rezultate od ekvivalentnog Pentiuma. Stoga, izlaskom P4, AMD kao konkurenciju izdaje jezgru Palomino koja prva koristi PR sustav nomenklature. Primjera radi, 1700+ radi na stvarnih 1.46GHz (11*133). Tek informacije radi, Palomino jezgra vuče korijene iz T-bird, dakle još uvijek vruća jezgra koja radi na 1.8V stoga je stvarno nemoguće ostvariti nekakav bolji oc jer zračno hlađenje s tolikim naponima jednostavno ne izlazi na kraj. Prelaskom na 0.13 mikronsku tehnologiju, procesor je u stanju ostvarivati osjetno više taktove pri manjim naponima, tako Throughbred radi pri 1.6V, također na 266 FSBu, ali na osjetno nižim temperaturama. Poslije izlazi Barton jezgra koja radi na istom naponu, 1.65V, ali na 333MHz FSBu i sa 512kb L2 cache memorije što daje dodatni plus u performansama, kao i širi FSB, te se PR Athlona još povećava, tako Barton 2500+ radi na stvarnih 1.83GHz (11*166). O pitanju da li je 2500+ uistinu dostojan konkurent Pentiumu na 2.5GHz ne bih, ali da su približni po performansama, jesu U međuvremenu se pojavila i Thorton jezgra koja je dosta rijetka, a u trgovinama se prodavala pod Throughbred jezgrom jer ima isti FSB, PR kao i spomenuti, a razlika je u veličini jezgre koja je malo dulja zbog 512kb L2 cachea koji su srezani na 256 radi nesavršenstva proizvodnog procesa, tako da je na nekima moguće otključavanje svih 512kb L2!
Sve Athlon XP jezgre:
- Palomino 266MHz FSB, 128 L1 + 256 L2 cache 0,18 mikronski proizvodni proces
- Throughbred 266MHz FSB, 128 L1 + 256 L2 cache 0,13 mikronski proizvodni proces
- Thorton 266MHz FSB, 128 L1 + 512 L2 cache srezano na 256 0,13 mikronski proizvodni proces
- Barton 333 i 400MHz FSB, 128 L1 + 512 L2 0,13 mikronski proizvodni proces
Napajanje je uistinu jedna od najvažnijih komponenti sustava, no iskrenog sam mišljenja, i iskustva, da brand name napajanja u 99.9% slučajeva zadovoljavaju potrebu, a da no name napajanja koja dolaze uz kučišta ili rade savršeno ili zezaju od početka...po meni, no name napajanje je samo pitanje sreće, možeš upiknut i jako dobro, premda no name napajanja imaju itekako preuveličanu deklariranu snagu. No...o napajanjima sad ne bih.
[uredi] Hlađenje
Kakvo bilo da bilo, primarno je da je temperatura procesora ispod 38-42 stupnja bez opterećenja procesora i ispod 50-55 stupnjeva na potpunom opterećenju.
[uredi] Matična ploča
Po meni, najbolji izbor za dobar i stabilan stroj je ploča na nForce2U 400 čipsetu, još ako je uparena s MCP-T southbridgeom onda je stvarno vrhunska jer u tom čipu dolazi i integrirana jaka DSP (Digital Signal processor) jedinica koja obrađuje zvuk te time smanjuje potrebu centralnog procesora da se bavi obradom zvuka (prema testovima SoundStorm manje opterećuje CPU od Creative Live i Audigy kartica). Nadalje, još jedna karakteristika nForce2 ploča je da otključavaju množitelj AthlonaXP, osim novijih Bartona koji su zaključani tako da ih je nemoguće otključati. Drugi izbor bile bi ploče na VIA čipsetu koje uglavnom daju jako kvalitetne opcije za podešavanja memorije, no ovisi od ploče do ploče.
Procesor: za oc najbolji kandidati su Athloni na Throughbred B, Thorton i Barton jezgri.
[uredi] Memorija
Kod AMD platformi najbolje je da memorija i FSB procesora rade sinkrono, dakle u omjeru 1:1, npr. 2000+ će davati puno bolje rezultate s memorijom na 266Mhz nego s memorijom koja radi na 400Mhz. Nadalje, što je brža memorija više ostaje lufta u podizanju FSBa, jer će teoretski gornja granica FSBa biti ekvivalentna brzini memorije. No, nije nužno, jer ako je procesor na 266 FSBu uparen s DDR266 može se opet dizati takt, no samim time oc-a se i memorija, pa će najveći FSB ovisiti o najvećoj mogućoj brzini memorije. U pogledu brzine memorije, u principu je uvijek najbolja kupnja što brže, i ako ne mislimo oc-at, brža memorija u principu ima niže latencije pri nižim taktovima. Tako npr. DDR466 bez po muke daje 2.5-2-2-6 na 333MHz, dok 333MHz memorija istog proizvođača teško da će dat iste latencije. Što se tiče samih postavki latencija, što niže, to bolje. Iskustva sam takvog da je 2.0-2-2-6 jako dobra postavka. A dvokanalna memorija, na nForce pločama i ne daje tako velik pomak u performansama kao što je pomak osjetan na Intelovim pločama.
Prije svega, najbolje je zaključati AGP/PCI sabirnicu na 66/33MHz je podizanjem FSBa i ona proporcionalno ide gore...stoga ako nije moguće zaključati na 66/33MHz postoji mogućnost oštećenja grafičke kartice i ostalih PCI kartica. Dakle, u BIOSu počinjemo dizati FSB one step at the time, ne odjednom sa 133MHz na 150MHz, nego 2 po 2 MHz, ili 5 po 5...ovisno koliko precizno BIOS to dopušta. Nakon svakog mijenjanja, sejvati promjene i restartati računalo...i istu radnju ponavljati sve dok se ne dođe do brzine FSBa pri kojoj se sustav ne želi/ne može bootati ili je jako nestabilan u windowsima, linuxu ili koji god OS je gore. Nakon tog se vraća na prvu manju vrijednost na kojoj je računalo radilo stabilno. Nadalje, to bi bio maksimalan oc bez rizika pregrijavanja procesora, jer se nije mijenjao napon, pa se neće mijenjati niti temperatura (možda stupanj-dva, uglavnom zanemarivo). Brzina procesora još nije zadovoljavajuća... Dakle, podižemo napon za najmanju moguću stepenicu koliko ploča dozvoljava, npr sa 1.65V na 1.675V i opet idemo prema gore 1 po 1 MHz, dok sustav opet ne zblokira, i opet podižemo napon...i tako sve dok ne dođete do nekih 1.775V do 1.825V maksimalno sa zračnim hlađenjem. Jednom sam podigao na 1.9V i hrpa hladnjaka u kučištu i kvalitetan kuler su se dosta mučili s procesorom u „leru“ tako da nisam ni stigao opteretit procesor jer bi temperatura brzo preletila 70ak stupnjeva. U slučaju da je memorija DDR400, a stigli ste na 180MHz (360) na naponu od 1.6V a sustav daljnjim podizanjem postaje nestabilan, podiže se napon čipseta za 0.1V (ili više) uz uvjet da je na čipsetu barem malo kvalitetniji hladnjak. Komad pleha sa zujalom na abiticima will do just fine.
Nadalje, ako ste takve sreće da ste u mogućnosti mijenjati množitelj, postupak je isti kao gore navedeni, premda je bolje imati procesor na 10*210MHz nego 15*140, jer je širi FSB, brža propusnost memorije i općenito brža veza između procesora, northbridgea, memorije... tek s maksimalnim FSBom se ide dizat množitelj, no nije pravilo, treba naći omjer multiplikatora i front side busa pri kojem sustav daje najbolje performanse. Gledajući generičke benčmarke, većina je upravo ovisna o širini FSB sabirnice. No, prema skromnom iskustvu u oc-u, nakon određene granice FSBa, performanse u početku jako rastu, rastu, a zatim na jednoj točko kao da padaju. Npr. 333MHz procesor, FSB podignut na 420MHz i tu daje odlične performanse, no, na 430Mhz performanse kao da padaju. Očito da je sustav natjeran do maksimuma, pa neka komponenta "struže". Lanac je jak koliko i najslabija karika!
I na kraju, za one koji se boje, a imaju nForce ploče, proljetos je izašao nVidia System Utility kojim je sve ove radnje moguće obavljati iz windowsa, no uz potreban update BIOSa koji podržava spomenuti softver...sve u svemu simpatično i user friendly, no ne i baš najsretnije riješeno jer je potrebno ići "mic po mic", 1 po 1 MHz svaki put i to sa svakim paljenjem računala.
[uredi] Overclocking grafičke kartice
Grafička se kartica sastoji od jezgre (grafičkoga procesora ili GPU-a), video memorije i ostalih dodataka - TV tunera, digitalnih pretvarača signala i slično. Sam overclocking služi podizanju framerate-a - broja sličica u igri koje računalo može iscrtati na zaslonu. Kartice s vlastitom memorijom bolji su overclockeri od integriranih grafičkih čipova, jer ovi drugi nemaju vlastiti RAM nego 'posuđuju' sistemski. Grafičke se kartice mogu 'tweakati' aplikacijama poput CoolBits (Nvidia) ili AtiTool (ATI) čime se otključavaju tvornički onemogućeni cjevovodi, mogu se overclockati podizanjem frekvencije GPU-a ili memorije, ili 'flash-ati' stavljanjem BIOS-a s druge grafičke kartice.
Naravno, sve rečeno o hlađenju procesora i sistemske memorije vrijedi i za grafičku karticu.
Stranice vezane za overclocking grafičkih kartica:
http://www.ocklub.net/ http://www.techpowerup.com/ http://www.guru3d.com/
Driveri: http://www.ocklub.net/download/index.php?cid=9 http://www.driverheaven.net/ http://www.omegadrivers.net/
[uredi] Problemi i pomoć
http://forum.ocklub.net/ - Forum za sve overclockere
[uredi] Stranice o Overclockingu
http://www.ocklub.net/ Overclocking Klub -Site na domaćem jeziku, jedan od osnivača overclocking scene
http://www.overklok.net/ Sve o hardveru,modovanju,overclockingu i rjesavanju problema.
http://www.xtremesystems.com/index.php -Američki
http://forum.ocklub.net/galerija/ -Hrvatska Case Modding galerija
