Maria Skłodowska-Curie

Izvor: Wikipedija

Marie Curie (pol. Maria Skłodowska-Curie Varšava, 7. studenog 1867. - Sallanches, 4. srpnja 1934.) bila je kemičarka, pionir ranog doba radiologije i dvostruki dobitnik Nobelove nagrade (Nobelova nagrada za fiziku 1903., Nobelova nagrada za kemiju 1911.). Rođena je u Poljskoj gdje je provela rane godine, no 1891., sa 24 godine odlazi studiratu u Pariz. Sve je ispite odlično položila te nastavila raditi u Francuskoj, a kasnije je dobila državljanstvo. Osnovala je Institut Curie u Parizu i Varšavi.

[uredi] Biografija

Rođena je u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom. Zbog njenog spola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposlijetku, uz novčanu pomoć starije sestre, preselila se u Pariz te je počela studirati kemiju i fiziku na Sorbonni. Postala je prva žena koja je predavala na Sorboni.

Na Sorbonni je upoznala i udala se za Pierrea Curiea, koji je tu također predavao. Zajedno su proučavali radioaktivne materijale, posebice uranij i uranijev smolinac, koji je bio radioaktivniji nego uran izlučen iz njega. 1898. godine donijeli su logičan zaključak da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu radioaktivnu komponentu koja je bila radioaktivnija od urana i tako je 26. prosinca Marie Curie objavila postojanje nove tvari.

Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposlijetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti.

Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine:
»kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Bacquerel».

Marie Currie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu.

1911., osam godina kasnije dobila je Nobelovu nagradu za kemiju:
»kao priznanje za njene zasluge za unapređenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa».

Marie je napravila neobičan potez, naime, nije patentirala proces izolacije radija, i tako su ga znanstvena društva mogla neometano istraživati.

Bila je prva osoba koja je osvojila, ili podijelila dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi je Linus Pauling), i do listopada 2005. ostaje jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade.

Nakon muževe smrti navodno je imala aferu s fizičarom Paulom Langevinom, oženjenim čovjekom koji je ostavio svoju ženu, što je rezultiralo novinskim skandalom, kojeg su izmislili i potaknuli Marienim akademski protvnici kako bi okaljali njen ugled. Unatoč njenoj slavi cijenjene znanstvenice koja je radila za Francusku, stav javnosti naginjao je ksenofobiji – ona je bila strankinja iz nepoznatog područja (Poljska se još uvijek promatrala kao zemljopisno područje pod vlašću ruskog cara), koje je bilo poznato po znatnoj židovskoj populaciji (Marie je bila ateist, odgajana kao katolik, no to izgleda, nije bilo važno). Francuska se u to vrijeme, još uvijek, nalazila pod posljedicama afere Dreyfus, tako da je efekt skadala na javnost bio još uočljiviji. Kao čudna podudarnost pojavljuje se činjenica da je unuk Paula Langevina oženio unuku Marie Curie.

Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore. 1921. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživnje radija. U svoji kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza.

U blizini Sallanchesa, 1934. godine umrla je od leukemije, najvjerojatnije zbog prevelikog izlaganja radijaciji tijekom višegodišnja istraživanja.

Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie, osvojila je Nobelovu nagradu za kemiju.

[uredi] Posveta