Zdravko Čolić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zdravko Čolić, pjevač zabavne muzike i najveća svejugoslavenska pop-zvijezda. Rođen je 30. maja 1951 u Sarajevu. Živi u Beogradu.
Sadržaj |
[izmijeni] Biografija
 |
|
Rođen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu. Čolićeva majka bila je domaćica, a otac je radio u policiji. Išao je u osnovnu školu Vladimir Perić Valter u kojoj je postao član recitatorske sekcije. U sekciji su uglavnom bile djevojčice pa se na malog Zdravka malo neobičnije gledalo među ondašnjom rajom. No, Zdravko je volio recitari, a specijalnost mu je bila Stojanka, majka Knezopoljka. Javno je često recitirao na državne praznike (1. maja, 29. novembra, Novu godinu). To mu je utrlo put ka estradnim vodama. Note i sviranje gitare počeo je učiti u sedmom razredu osnovne škole. Prvotno su se Zdravkovi roditelji dvoumili između gitare i harmonike, ali mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno - kupuje se gitara!
Prvi pjevački nastup dogodio se u Baošićima kraj Boke Kotorske. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao Zdravko Čolić. Tu je izvodio pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će popularni Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst ali da to nitko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prve novce od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez novčića u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu Lady Madonna i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na vlak za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.
Prvi zvanični nastup imao je Čolić 1969. godine u grupi Ambasadori. Bio je dvije i pol godina pjevač u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe Chichago. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. I onda se 1971. godine dogodio Kornelije Kovač. Pozvao je Čolića u tada poznatu Korni grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. No, Čola je u Korni grupi ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Naime, poslije pjesama Kukavica kuka i Gospa Mica gazdarica, koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo ništa drugo do vratiti se u Sarajevo. Ovaj puta čvrsto se odlučio za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. travnja 1972. godine s pjesmom Kemala Montena Sinoć nisi bila tu. Pjesma je bila namjenjena Josipi Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čolić i osvojio treću nagradu te nagradu za interpretaciju. Istog dana slavio je još jednom - prije podne položio je matematiku na Ekonomskom fakultetu i upisao drugu godinu studija.
Ubrzo je krenula i međunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena Gori vatra, i automatski se plasirao za Pjesmu Evrovizije (natjecanje danas nam znano kao Eurosong). Plasman u Luksemburgu nije bio baš uspješan - bio je preposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Čolićem potpisala ugovor. Tako je Čolić snimio za njih četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku. Da priči ne bude kraj pobrinula se i jedna zavodljiva Šveđanka, naglašenih oblina, senzualne i pomalo tajnovite vanjštine, koja je pjevala u zboru koji je pratio švedskog predstavnika. Danima su ona i Zdravko izmjenjivali poglede. Ipak, nisu progovorili ni riječ, čak se nisu ni upoznali. A onda je tamnokosa zavodnica ušla u njegovu garderobu pred sam nastup. Prišla mu je, opet bez riječi, i sreli su se njihovi pogledi i usne. Poslije zavođenja u garderobi, došao je i poziv za vikend. Sve je djelovalo vrlo obećavajuće. Bili su lijepi i mladi, ona požudna, on stamen. Doživljaj su upotpunili brvnara, kamin, vatra, svijeće, eterična ulja, egzotična večera i podsticajna boca vina. Zdravko je pjevao na uho Gori vatra sad u nama, gori ljubav puna plama, ali uzalud: ona prava, luđačka, neobuzdana strast je izostala. Sve je nalikovalo vježbanju u dvoje u nekoj udaljenoj teretani u kojoj nema nikoga osim dvoje ljubavnika. Čolić će to kasnije prokomentirati: Sjevernjače su nekako proračunate i vrlo hladne. Muškarce koriste kao desert poslije dobrog jela. Tek nekoliko godina kasnije, kada je već zaboravio na luksemburšku idilu, Čola je prepoznao na nekom posteru svoju vikend-ljubavnicu. Bila je to tada već slavna Frida iz legendarne grupe ABBA.
Nakon Eurosonga došlo je vrijeme da Čolić pođe u vojsku u Valjevo. Po povratku iz vojske uslijedio je veliki hit - Ona spava, koji je prodan u 150.000 primjeraka. Njegova slava je dostizala neslućene vrhunce. Dešavalo se čak da Čolić nije smio spavati u istom gradu gdje su imali koncert. Poneke obožavateljice Zdravka Čolića imale su nezgodan običaj upasti u njegovu hotelsku sobu. Na vrhuncu karijere u vrijeme kada je objavio album Ako priđeš bliže prodao je 900.000 primjeraka. To mu je donijelo do tada nezamislive 2 milijarde dinara ili preračunato u njemačke marke oko 2.000.000 DEM. Bili su to novci kojih se nitko ne bi postidio. Od samo jedne njegove turneje, u vrijeme kada je punio stadione i kada se na beogradskom stadionu Marakana okupilo preko 60.000 njegovi poklonika, trojica njegovih suradnika kupila su stanove u Beogradu. O tome će Čolić reći: Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje, a ne za kamaru.
Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini kada je Zdravko Čolić napustio rodni grad i preselio se u Beograd gdje je nakon nekoliko godina stanke nastavio svoju pjevačku karijeru i do sada objavio dva albuma. Za to vrijeme njegove su pjesme ponovo postajle popularne u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje donedavna nisu bile najpoželjnije. Tako je pjesmu Zdravko Čolića Pjevam danju, pjevam noću krajem 2000. obradila Ivana Banfić.
[izmijeni] Festivali
[izmijeni] Uspjesi
- Ao nono bijela
- April u Beogradu
- Čarape crne
- Cherie, cherie
- Druže Tito, mi ti se kunemo
- Glavo luda
- Hotel Balkan
- Jedina
- Jedna zima sa Kristinom
- Južnjaci
- Kad bi moja bila
- Kažeš da ti nekad izgledam ko Dunav
- Krasiva
- Kuba
- Loše vino
- Mađarica
- Malo pojačaj radio
- Mjerkam te, mjerkam
- Na adresi ti piše (Sarajevo, Sarajevo)
- Okano
- Oktobar je, počinje sezona kiša
- Pisaću joj pisma duga
- Pjesmo moja
- Pjevam danju, pjevam noću
- Pobjegnimo koji dan na more
- Prava stvar
- Produži dalje
- Pusti, pusti modu
- Ruška
- Sinoć nisi bila tu
- Šta mi radiš
- Stanica Podlugovi
- Ti možeš sve al` jedno ne
- Ti si bila, uvijek bila
- Ti si mi u krvi
- Tvoje oči
- Zaboravi sva proljeća
- Zagrli me
- Zbog tebe
- Živiš u oblacima
- Zvao sam je Emili
[izmijeni] Diskografija
- "April" (1975)
- "Ti i ja" (1975)
- "Ako priđeš bliže" (1978)
- "Zbog tebe" (1980)
- "Malo pojačaj radio" (1982)
- "Šta mi radiš" (1983)
- "Ti si mi u krvi" (1984)
- "Zdravko Čolić" (1988)
- "Da ti kažem šta mi je" (1990)
- "Kad bi moja bila" (1997)
- "Okano" (2000)
- "Čarolija" (2003)
