Georg Fridrih Hendl

From Wikipedia

Georg Friderich Handel

Georg Fridrih Hendl (Georg Friedrich Händel; 23.2. 1685, Halle, Njemačka – 14.4. 1759, London) je njemački/engleski kompozitor. Rođen je iste godine kad i Johan Sebastijan Bah, Njega su brojni poznati kompozitori smatrali najvećim kompozitorom, kao Bah, Betoven, Hajdn i ostali. Hendl je za života stekao veliku slavu.

[edit] Životopis

Djetinjstvo je proveo u Njemačkoj, vrlo rano pokazao je vještinu za čembalom i orguljama. 1703 – postao je orguljaš u kalvinističkoj katedrali u Halle – u. Sljedeće godine seli u Hamburg na poziciju violiniste u opernoj kući. Ovdje 1705 piše prve opere, Almira i Nero. Potom kao mlad otišao je 1707-1709 u Italiju dodatno izučavati glazbu, gdje je nastavio pisati opere, oratorije, kantate i sakralna djela. 1710 postao je glavni kapelmajstor u Hanoveru.

Handel kao dijete

Glavninu svog života proveo je u Engleskoj u bliskom kontaktu sa kraljevskom porodicom. Tamo je otišao 1710, i odmah dobio redovni dohodak od kraljice Ane. Bio je direktor Royal Academy of Music od 1720 do1728, I vodio je kraljev teatar 1729-1734. Radio je u kraljevskoj opernoj kući ‘’ Covent Garden ‘’

Hendl je bio vrhunski virtuoz, majstor i improvizator na orguljama i čembalo, često je imao običaj svirati improvizirajući između teatralnih komada. Najpoznatiji je po svojim operama (Xerxes, Rinaldo, Alcina, Almira, ...itd, oko 45 opera), zatim oratorijima , ukupno 23, od kojih je najpoznatiji Mesija, zatim Samson, Juda Makabejac, Solomon, Jošua...itd.

Mladi G.F.Handel

Posebno su značajni orguljski koncerti, brojne kantate, končerti grosi, himne, sakralna djela (Dixit Dominus), ostala instrumentalna djela...itd. Hendl je muzičar koji je čitavu bibliju radosno opjevao. Hendl je u djelima uglavnom koristio italijanska libreta, dakle zastupao je italijanski stil.

Hendlova muzika je muzika raspoloženja, veselja, slavlja, najpoznatija djela tog smisla su Muzika na vodi , i Muzika za kraljevski vatromet .

Nije bio oženjen, imao je navodno određene dve simpatije, ali izgleda da zbog patrijarhalnih odnosa stvari oko toga su se zakomplikovale, da bi na kraju sam Hendl odustao, kad je već bio u godinama, od pomisli o tome.

Iako Hendl na nekim mjestima predstavljen je slikovno u ne baš istinitom kontekstu, činjenica je da je on bio vrlo pobožan čovjek, moralan, vrlo brižan, ali i duhovit. Svoj unutrašnji život držao je vrlo privatnim.

Krajem života imao je problema sa pokretnošću jedne ruke, kao i pojavom sljepila od 1751, sa 65 godina bio je slijep na jedno oko.

Sahranjen je u Westminster Abbey (Vestminsterska opatija - manastir).

Znatnan imetak iza njega podijeljen je brojnim rođacima u Njemačkoj, kao i brojnim prijateljima, slugama, brižnicima.

[edit] Hendl i anegdote

Ludvig Van Betoven je rekao Hendl je najveći kompozitor koji je ikad živio, volio bih kleknuti i pognuti glavu na njegovu grobu.

Johan Sebastijan Bah je rekao da je Hendl jedini kompozitor koga bi volio da vidi pre nego umre, I jedini kompozitor koji bi htio biti, kad ne bi bio BAH.

Josef Hajdn kad je čuo zbor Aleluja iz Mesije, plakao je kao dijete, i rekao: On je učitelj svih nas .

Georg Friderich Handel

Wolfgang Amadeus Mozart je rekao: Hendl razumije efekte bolje od ikoga od nas – kad izabira efekte, udara kao grom...

Prilikom odbijanja počasne titule od Oksforda (koje bi ga koštalo nešto novca), zapisano je da je G.F. Hendl rekao: Zar bih trebao trošiti novac da bih bio kao ti idioti? Nikad!

Jednom dok je Hendl bio u crkvi na nekoj velikoj ceremoniji, na kraju službe zamolio je orguljša, može li malo zasvirati orgulje – Hendl je tako maestruozno zasvirao, da su ljudi umjesto da napuštaju svoja mjesta ostali na njima neko vrijeme da slušaju, potom je crkveni orguljaš zamolio Hendla da je ubijeđen da treba da obustavi sviranje, jer ljudi vjerovatno neće na drugi način napustiti crkvu.

Kad je Mesija prvi put izvođen u Londonu (1743), kad je hor uzpjevao Gospodin Bog svemogući vlada (Aleluja horus), po izvještaju svi u publici gosti i kralj (George III) ustali su i ostali stajati dok hor nije završio. Nekoliko dana poslije, Hendla je posjetio Lord Kinnout, koji mu je izjavio komplimente na Velikoj zabavi. Handel mu je odgovorio na to: Moj gospodine, trebao bih biti žalostan ako sam ih samo razonodio, volio bih da sam ih učinio boljim

Izvor: [1]