Manastir
Izvor: Wikipedija
Manastir (grč. monasterion: kuća monaha, pustinjakova ćelija, prema monastein: živjeti sam, od monos: sam; lat. monasterium, engl. monastery, franc. monastère, na esperantu muški manastir: monakejo odn. ženski monakinejo), u istočnom kršćanstvu, zajednička nastamba u kojoj, prema utvrđenim pravilima, žive monasi ili monahinje; u užem smislu riječi pravoslavni samostan, crkva sa zgradama. Duhovno i kulturno središte istočnoga kršćanskog svijeta. Načinom gradnje može biti pećinski, skitski (šatorski) i zidani (lavra). Prvi cenobitski manastiri (život u zajednici) nastali su u IV. stoljeću. U srednjem vijeku nastali su mnogobrojni monumentalni manastiri u Makedoniji (Nerezi), Srbiji (Dečani), Bugarskoj (Rilski manastir) i Rusiji (Kirilo-bjelozerski manastir).
Riječ manastir ima nekoliko pokrajinskih oblika, npr. namastir (kod Vuka) i monastir. Od nje su nastali i neki toponimi u Hrvatskoj: Manastirine (obično za položaje gdje su ruševine nekog samostana ili crkve), Manastir (otok u Pološkom blatu zapadno od Imotskog), Manastirska kosa (zapadno od Gvozda, Manastirski brijeg (između Križevaca i Koprivnice, Mojster (otočić kod Pirovca), Mojstir (Pag).
Naziv grada Belog Manastira nastao je od mađarskog naziva Pelmonoštor zamjenom mađarskog oblika monoštor oblikom manastir, dok je prezime Pel zamijenjeno pridjevomom beli koji se slično izgovara. Makedonski grad Bitolj (Bitola) Turci su od XVI. stoljeća nazivali Toli ili Toli-Monastir, a i danas ga tako nazivaju Albanci s Kosova.
Riječ samostan doslovan je prijevod grčke riječi monasterion. Upotrebljava se od XIX. stoljeća u Katoličkoj crkvi umjesto starih sinonimnih naziva manastir (namastir), klaustar (ili kloštar), konvenat, koludrište ili stanište. Historijski Rječnik JAZU ima, na primjer, samo 4 potvrde za riječ samostan (od toga tri rječničke), za razliku od riječi manastir, koja je obilno potvrđena u djelima starih hrvatskih pisaca.
