Suradnik:Abyssus
Izvor: Wikipedija
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||
Dani prolaze kao svijeća koja polako dogorijeva, tako i ja čitam književna djela od samih početaka ljudske pismenosti. Kako učim nove stvari, tako ih i dijelim sa svijetom, zapisujući ono što ne smije ostati zaboravljeno, jer književnost jest umjetnost riječi, umjetnost koja ne smije nestati; umjetnost koja neće nestati, sve dok postoji zadnji atom božanskoga u smrtnome čovjeku. Uz književnost, tu je i jezik, ono što nas povezuje i što nas čini ljudima. Ima moć spajati, ima moć razdvajati. Njime se mogu voditi ratovi, ali i ljubav. Dakako, nisu sve pravopisne i gramatičke pogreške, premda ih ispravljam kad god naletim na neku od njih, nadam se - točno. Stoljećima smo tražili samostalnost i vlastiti jezik, a sada smo gotovo šaptom pali i dopustili našem jeziku da postane nešto pejorativno, nešto čega bismo se trebali sramiti u sveprisutnoj navali anglizama i terminologija. Ne dopustimo jeziku da postane puko glasanje ljudi. Znanje koje posjedujemo trebali bismo podijeliti s drugima, nema smisla činiti ezoteriju od nečega što bi svima trebalo biti dostupno. Pokušajmo širiti iskru ljudske spoznaje što dalje, jer svjetlo u tami svijetli, nadajmo se - vječno. Barem dok netko ne stavi copyright i na Homera.
|