Valencia CF
Izvor: Wikipedija
 |
||
| Puno Ime | Valencia Club de Fútbol | |
| Nadimci | Los Ches, Xotos | |
| Osnovani | 1919. | |
| Stadion | Estadio Mestalla, Valencia Španjolska |
|
| Kapacitet | 53.000 | |
| Predsjednik |  Juan Bautista |
|
| Menađer | Quique Sanchez |
|
| Liga | La Liga | |
| 2005./06. | 3. | |
Valencia Club de Fútbol ili skračeno Valencia CF nogometni je klub iz Španjolske, smješten u gradu Valenciji, osnovan 1919. Nastupaju u španjolskoj Primera ligi. Igraju na stadionu Mestalli koja je otvorena 1923. 2009. sele se na novi stadion u sjeverniji dio grada. 2004. osvojili su svoj zadnji, trenutno 6. naslov državnog prvaka, drugi u tri godine. Zbog silne zarade sezone 2004./05. postali su 19. najbogatiji klub na svijetu.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
[uredi] Početak
Klub je osnovan 1919., prvi predsjednik bio je Octavio Augusto Milego Díaz koji je tu čast dobio bacanjem novčića. Svoju prvu službenu utakmicu igrali su 21. svibnja 1919. u gostima sa Valencia Gimnásticom i izgubili su 1:0.
Domaće su utakmice isprva igrali na terenu Algirós od 7. prosinca 1919., a od 1923. na sadašnjem stadionu. Prva je utakmica na tom stadionu bila sa Castilom, završila je 0:0. Dan nakon Valencia je dobila istu momčad 1:0. Te su godine osvojili regionalno prvenstvo i stekli su pravo igranja u nacionalnom kupu po prvi puta.
[uredi] Prvi Copa del Rey
Zbog rata u državi sve do 1941. nije bilo uspijeha, no, te godine osvojili su svoj prvi put pobijedivši Espanyol. Sezone 1941./42. postali su po prvi puta prvaci Španjolske, iako je osvajanje kupa godinu ranije, tada bilo cjenjenije. 1943./44. i 1946./47. opet su postali prvacima. 50-ih se nadogradio stadion do 45.000 sjedećih mjesta. Sezone 1953./54. osvojen je Generalísimo Cup.
[uredi] Europski uspijesi
Prvi uspijesi izvan Španjolske bili su vezani uz Kup velesajamskih gradova.(sada Kup UEFA). 1962. u finalu su porazili Barcelonu. Nagodinu su ponovili uspijeh pobijedivši u finalu zagrebački Dinamo. 1964. poraženi su u finalu od Zaragoze.
Legendardni Alfredo Di Stéfano postao je 1970. trener kluba i odmah donio naslov prvaka države. Nastupili su i u Kupu prvaka došavši do 3. kruga gdje ih je pobijedio mađarski Ujpest Dosza. Tijekom 1970-ih igrali su u klubu austrijanac Kurt Jara nizozemac Johnny Rep i čuveni Mario Kempes koji je 77. i 78. bio najbolji strijelac lige. Opet su osvojili kup kralja sezone 1978./79., a nagodinu i Kup pobjednika kupova pobijedom nad londonskim Arsenalom.
[uredi] Dugovi i druga liga
1982. trenerom je postao Miljan Miljanić ali je momčad igrala loše. Koldo Aguirre ga je naslijedio sedam utakmica prije kraja sezone. Za dlaku su se spasili ispadanja, zahvaljujući većinom, povoljnim rezultatima na drugim utakmicama. Početkom 80-ih godina pali su u velike financijske dugove pod predsjednikom Vicente Tormom. Sezone 1985./86. zbog neisplaćenih plaća i velikih probelma unutar same momčadi ispali su u niži rang. Tako su nakon 55 godina u najelitnijem društvu pali u 2. ligu.
Arturo Tuzón postao je novi predsjednik koji je sa trenerom di Stéfanom uspio vratiti klub u Primeru. Di Stéfano je ostao trener do 1988. kad je klub završio kao 14. na ljestvici.
[uredi] 90-e
Novi je trener, sezone 1991./92., postao Guus Hiddink ali su uspijeli doći tek do 4. mjesta u ligi i četvrtfinala kupa. Ostao je nizozemski trener sve do 1993.
Carlos Alberto Parreira, prvak svijeta sa Brazilom 1994., te je godine postao trener Valencije. Odmah je u klub doveo španjolskog vratara Zubizarretu, ruskog napadača Salenka i jugoslavena Mijatovića. No, svejedno, rezultata nije bilo. Novim je trenerom postao José Manuel Rielo. Sredinom 90-ih, usprkos tome što su treneri bili velikani kao Luis Aragonés i Jorge Valdano, a igrači Claudio López, Ariel Ortega i Romario, nije bilo uspijeha. Sve do trenera Ranieria s kojim su 1999. osvojili kup.
[uredi] Novija povijest
Héctor Cúper je naslijedio Ranieria nakon osvojenog kupa i odmah prezentirao lijep napadački nogomet, kojim su sezone 1999./00. došli do finala Lige prvaka, no, porazila ih je u Parizu druga španjolska momčad, Real Madrid sa visokih 3:0. Nagodinu ih Cúper opet vodi u finalu istog natjecanja, no, ovog puta na penale je bolji njemački Bayern München.
Rafa Benítez naslijedio je Cúpera, i nije klub poštedio još velikih rezultata. Nakon 31 godine osvojili su naslov prvaka Španjolske. Sezone 2003./04. uz još jedan pokal prvaka osvojili su istovremeno i Kup UEFA pobijedom nad francuskim Marseillom.
[uredi] Klupski uspjesi
- španjolska prvenstva : 6
- 1941/42., 1943/44., 1946/47., 1970/71., 2001/02., 2003/04.
- španjolski kup: 6
- 1941., 1949., 1954., 1967., 1979., 1999.
- Španjolski superkup: 1
- 1999.
- Kup velesajamskih gradova: 2
- 1961/62., 1962/63.,
- Kup UEFA: 1
2003/04.
- Kup pobjednika kupova: 1
- 1979/80.
- UEFA Superkup: 2
- 1980., 2004.
- Intertoto kup: 1
- 1998.
[uredi] Momčad sezone 2006./07.
[uredi] Vratari
- 1 Santiago Cañizares
- 13 Juan Luis Mora
- 25
Ludovic Butelle
[uredi] Braniči
- 2
Miguel - 3 Asier del Horno
- 4
Roberto Ayala - 5 Carlos Marchena
- 17 David Navarro
- 23 Curro Torres
- 24
Emiliano Moretti
[uredi] Vezni igrači
- 6 David Albelda (kapetan)
- 8 Rubén Baraja
- 11
Mario Ignacio Regueiro - 14 Vicente Rodríguez
- 15 Joaquín
- 16 Hugo Viana
- 18 Jorge López Montaña
- 19 Gavilán
- 20 Raúl Albiol
- 21 David Silva
- 22
Edu
[uredi] Napadači
- 7 David Villa
- 9 Fernando Morientes
- 10 Miguel Ángel
[uredi] Poznati igrači
|
|
|
[uredi] Poznati treneri
Jack Greenwell, 1933-34- Jacinto Quincoces
- Alfredo di Stefano
- Victor Esparrago
- Luis Aragonés
Guus Hiddink, 1991-94- Jorge Valdano, 1996-97
- Hector Cuper, 1999-2001
- Rafael Benítez, 2001-04
- Claudio Ranieri, 2004-05
- Quique Sanchez, 2005-
[uredi] Vanjske poveznice
[1] - službena stranica kluba
[2] - navijačka stranica
 Španjolska Primera liga 2006./07.  |
||
|
Athletic Bilbao | Atletico Madrid | FC Barcelona | Real Betis | Celta Vigo | Deportivo | Espanyol | Getafe | Gimnástic | Levante |
||
