Gramatika latinskog jezika
Izvor: Wikipedija
 |
Predloženo je da se ovaj članak/kategorija preimenuje. (Rasprava) |
Ovaj članak pruže podatke o morfologiji latinskog jezika.
Sadržaj |
[uredi] Uvod
Latinski jezik spada u skupinu romanskih jezika. Dobio je naziv po pokrajini Laciju (Latium),govorili su ga Rimljani, danas je to mrtvi jezik (nijedan narod svijeta ne koristi ga u svakodnevnoj komunikaciji, osim što se koristi u Vatikanu i većinom za vrijeme misa). No, budući da je osim antičke rimske književnosti latinski jezik korišten i u srednjem vijeku, a i danas se koristi u medicini, veterini i agronomiji, to nikako nije zanemariv jezik. Romanski jezici (također poznati i kao novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. "vulgarnog latinskog," latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španjolske, Francuske, Rumunjske. Mnoge su riječi u navedenim jezicima latinskog podrijetla. I hrvatski i primjerice engleski jezik obiliju latinizmima (latinskim posuđenicama i usvojenicama.
[uredi] Izgovor
Postoje dva načina izgovora:klasični i tradicionalni. Klasičnim izgovorom čitamo tekstove koji su nastali do propasti zapadnog rimskog carstva (5. st.) a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e
[uredi] Klasični izgovor
- c se čita kao k
- i se čita kao j na početku riječi, inače kao i
- q dolazi sa u i čita se kao kv
- x se čita kao ks
- ch se čita kao h
- ph se čita kao f
- rh se čita kao r
- th se čita kao th u grčkim riječima
- ae se čita kao ai (aj)
- oe se čita kao oi (oj)
[uredi] Tradicionalni izgovor
- c se ispred e, i, y, ae, oe čita kao c, a inače kao k
- s se između samoglasnika čita kao z
- ti se čita kao ci ako nije iza s, t ili x
- ae i oe čitaju se kao e
[uredi] Vrste riječi
U latinskom jeziku postoji 9 vrsta riječi:
|
Promjenive: |
Nepromjenjive: |
Kod promjenivih vrsti riječi imenice, pridjevi, brojevi i zamjenice sklanjaju se (dekliniraju), a glagoli se sprežu (konjugiraju).
[uredi] Imenice
U Latinskom jeziku postoji pet deklinacija imenica i pridjeva:
- 1. ili A-deklinacija
- 2. ili O-deklinacija
- 3. ili konsonantska deklinacija
- 3. ili I-deklinacija
- 4. ili U-deklinacija
- 5. ili E-deklinacija
Imenice se dekliniraju na slijedeći način: U 1., 2., 4., 5. deklinaciji tako da maknemo nastavak za nominativ jednine te potom na osnovu dodajemo ostale nastavke a u 3. deklinaciji maknemo genitivni nastavak i na genitivnu osnovu dodajemo nastavke.
Npr. servus, i , m = rob. Nominativ jednine jest servus, maknemo -us i dobimo serv te na to dodajemo ostale nastavke: genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo itd.
Imenice se u rječniku navode u sljedećem obliku: amicus, i, m = prijatelj
Amicus je oblik u nominativu jednine, -i je nastavak za genitiv tako da znamo kojoj deklinaciji pripada imenica i m je oznaka roda i može biti masculinum (muški), femininum (ženski) i neutrum (srednji).
[uredi] 1. ili a-deklinacija
Imenice su ženskog roda,osim ako ne označavaju muško lice (npr. agricola, ae , m = ratar)
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| N | -a | -ae |
| G | -ae | -ārum |
| D | -ae | -īs |
| A | -am | -ās |
| V | -a | -ae |
| Ab | -ā | -īs |
[uredi] 2. ili o-deklinacija
Imenice virus (otrov) i vulgus (svjetina) srednjeg su roda iako završavaju na -us.
|
Masculinum, femininum
|
Neutrum
|
[uredi] 3. deklinacija
Treća deklinacija dijeli se na konsonatsku i i-deklinaciju imenica i posebnu i-deklinaciju pridjeva. Po konsonantskoj deklinaciji mijenjaju se imenice sva tri roda.
Uobičajeni završetci muškog roda u nominativu i genitivu su:
- -or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice ženskog roda obično završavaju na:
- -io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice srednjeg roda najčešće završavaju na:
- -en, -inis; -us, -eris; -us, -oris.
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| N | različito - vidi gore | -es |
| G | -is | -um |
| D | -i | -ibus |
| A | -em | -es |
| V | = N | -es |
| Ab | -e | -ibus |
Treća i-deklinacija obuhvaća posebno imenice muškog i ženskog roda, posebno imenice srednjeg roda, te posebno pridjeve.
Imenice muškog i ženskog roda razlikuju se od konsonantske deklinacije samo u genitivu plurala koji završava na -ium umjesto na -um.
Imenice srednjeg roda i- deklinacije imaju i u ablativu singulara -i, u genitivu plurala -ium, a nominativ+akuzativ+vokativ plurala završavaju na -ia:
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| N | -al, -ar, -e | -ia |
| G | -is | -ium |
| D | -i | -ibus |
| A | = N | -ia |
| V | = N | -ia |
| Ab | -i | ibus |
[uredi] 4. ili u-deklinacija
|
Masculinum, femininum
|
Neutrum
|
[uredi] Pridjevi
[uredi] Pridjevi o- i a-deklinacija
Pridjevi ovih deklinacija navedeni su u rječniku u ovom obliku: altus, 3 = visok, što zapravo znači altus, alta, altum (m,f,n)
|
femininum
|
masculinum
|
neutrum
|
[uredi] Poveznice
Nedovršeni članak Gramatika latinskog jezika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
