Crna legija
Izvor: Wikipedija
Crna legija je bila elitna jedinica Ustaške vojnice nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije je bio Jure Francetić a zamjenik mu je bio Rafael Boban. Smatra se da su pripadnici te jedinice počinili veliki broj ratnih zločina na području NDH.
[uredi] Povijest
Službeni naziv te postrojbe je prilično nejasan pošto je u emigraciji izdano više različitih povijesnih knjiga koje se drastično razlikuju. Neke su tvrdile da je naziv bio 1. ustaški zdrug iliti Bojna grupa Jure Francetića. Prema knjizi Damira Juga Oružane snage NDH naziv je bio 1. ustaška pukovnija, ali taj naziv je nosila pukovnija pod zapovjedništvom Tomislava Rolfa u Kostajnici na Uni (danas Hrvatska i Bosanska Kostajnica). Prema knjizi Bitka za Kupres 1942. Davora Marijana naziv je bio Sarajevska ustaška pukovnija.
Njezin sastav je još veća zagonetka. Prema najraširenijoj verziji činile su je u početku dvije sarajevske ustaške bojne od oko 800 ljudi, pod zapovjedništvom Bećira Lokmića. Nakon njegove pogibije zapovjedništvo je preuzeo povjerenik Glavnog ustaškog stana za Bosnu, sa činom satnika Ustaške vojnice, Jure Francetić, koji zajedno s Antom Vokićem obavlja popunjavanje i organiziranje ustaških postrojbi za borbe protiv ustanika u istočnoj Bosni. Problem ove verzije je u tome da je Lokmić poginuo u srpnju 1942. godine kao časnik u 2. satniji I. ustaške bojne. Ponovno prema knjizi Davora Marijana osnivači su bili satnik Jure Francetić i poručnik Rafael Boban od I. ustaške stajaće djelatne i Pripremne bojne grada Sarajeva. U jugoslavenskoj literaturi navodi se kao elitna postrojba jačine pet bojni.
Nakon stvaranja NDH u istočnoj Bosni buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti NDH. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim (Bošnjačkim) stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, visokomotiviranih za osvetu, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svijetlozelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo osim crne.
Crna legija bila je dobro opremljena, naoružana i pokretna a izobrazbeni centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 1200 do 1500 ljudi.
O uspješnim borbama koje je ta elitna ustaška postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ustaških postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodjeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodjeljen pričuvnom ustaškom natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U veljači 1942. Crna legija je na planini Romaniji porazila 4000 četnika pritom ubivši 3000 a ostale protjeravši iz okolice Vlasenice i Srebrenice preko rijeke Drine u Srbiju dok je u svibnju 1942. porazila 4500 četnika koje je vodio major Jezdimir Dangić. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama u srpnju 1942. u zapadnoj Bosni kada je jedna nepotpuna bojna Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana u dva dana i dvije noći borbe obranila Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove u Ustaškoj vojnici.
Kad je 26. kolovoza 1942. ustaški pukovnik Jure Francetić postao zapovjednik "stajaćih djelatnih sdrugova" Ustaške vojnice, zapovjedništvo nad Crnom legijom preuzeo je ustaški pukovnik Ivo Stipković. Pukovnika Francetića ubili su 27. ili 28. prosinca 1942. partizani kod Slunja, kad je zrakoplov kojim je letio morao prisilno sletjeti zbog kvara. Crna legija odnosno I. pukovnija pretvorena je u I. ustaški stajaći zdrug, a Bobanova bojna (III.) u V. ustaški zdrug. Do kraja 2. svjetskog rata I. i V. ustaški zdrug vodili su mnogo borbi noseći svoje stare crne odore.
U čast Jure Francetića i Rafaela Bobana ispjevana je pjesma "Evo zore, evo dana".
