Olivija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ko cvijeta dva Olivija i ja
Rasli smo u basti naseg sna
Al godine su prosle pored nas
Dugo vec joj nisam cuo glas
Moja duga putovanja
Uvijek sam i ona sama
Sad sam tu
Al mozda necu naci nju
Olivija upali svjetlo sad da nadem put
Olivija otvori vrata ja sam opet tu
Olivija zar neces primit ovaj mali cvijet
Olivija zar nismo vise isti svijet
Olivija sad ima zivot svoj
Djevojcicu i mali topli dom
Nece vidjet moje suze
Nece cuti pjesmu moju
Nikad vise nece znati
Gdje sam ja
Olivija ti neznas kako nocas placem ja
Olivija kraj nase rijeke sjedim ali sam
Olivija na staroj klupi pise ti i ja
I ime tvoje Olivija,ime tvoje Olivija