Na kraju grada
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Na kraju grada u tišini,
šetamo ispod starih lipa,
tiho je, tiho, da l' mi se čini
mjesec srebrnu muziku sipa....
Na kraju grada miriše juli
i noćno nebo zlato toči,
mene tvoj topli dodir zbuni
sretan se utapam u tvoje oči...
Rekla si ljubav i sve je stalo,
za sreću treba, znaj, tako malo,
za sreću treba tren u trenu,
žena čovjeka i čovjek ženu.
Za sreću treba kao i tada lipe i
juli na kraju grada, mjesec što
sipa zlatne boje za sreću uvijek
treba dvoje....
Sad opet šetam ispod lipa
i tražim juli na kraju grada
nema te nema, a snijeg sipa
i nešto u meni, pada li, pada...
