Aleksa Šantić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksa Šantić

rođen:	27. maj, 1868. Mostar, Bosna i Hercegovina
preminuo:	2. februar, 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina

Aleksa Šantić (27. maj 1868 - 2. februar 1924), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani Šantić vraća u rodni Mostar.

Stvarao je na prijelazu vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje u kontroverznim vremenima s kraja 19. i početka 20. vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih najvažniji uticaj je imao Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je i vrijeme burnih društvenih promjena u njegovoj domovini Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje. Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke, tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smješten u bosanske bašte pune behara, hamama, šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka, s tim da samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage promatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života. Svo ovo pjesničko iskustvo bazirano je na vjerodostojnom iskusutvu u pravom životu Mostara s prijelaza vijeka. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u Slavonku Anku Tomlinović, kćerku siromašnog doseljeničkog fotografa, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje strogo pravoslavne porodice. Nešto kasnije pomalo rezignirani Šantić upoznaje i Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.

Druga pjesnička tema velikog Šantića imala je rodoljubivi karakter, a crpila je snagu iz bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao, tako da je njegova muza vječito bila na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet (Bošnjaci u pjesmi "Ostajte ovdje" , te "Hljeb" ). Šantić pri tom naglašava i patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u historijskoj sudbini svoga naroda ("Mi znamo sudbu" ).

Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva "Gusle" u Mostaru. Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.

Umro je u Mostaru 2. februara 1924. godine. Njegov život poslužio je kao predložak romantizirane filmske biogarfije "Moj brat Aleksa", u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski glumac Branislav Lečić, prenijevši svu lirsku suptilnost lika legendarnog pjesnika iz Mostara. Muziku za film skladao je poznati sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman na poetske tekstove Alekse Šantića, a svih je deset brojeva filmskog soundtracka vrsno otpjevao majstor domaće šansone Dragan Stojnić, dijelom i uz potporu hora Radiotelevizije Sarajevo.

[izmijeni] Izabrane pjesme

EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...

Aleksa Šantić, 1903

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Aleksa Šantić