Jan Mayen

From Wikipedia

Jan Mayen

Ortografska projekcija sa središtem u Otoku Jan Mayen

Otok Jan Mayen , koji predstavlja teritoriju Norveške, je arktički vulkanski otok s površinom od 373 km² djelomično pokriven ledenjacimai podijeljen na dva dijela koje povezuje prevlaka. Nalazi se 600 km sjeverno od Islanda, 500km istočno od Grenlanda i 1000 km zapadno od norveškog kopna na 71° N 8° W. Otok je pun planina, najviša od kojih je Beerenberg na sjeveru (2277 m).

[edit] Ekonomija

Otok Jan Mayen nema nikakve važne prirodne resurse. Ekonomska aktivnost je ograničena na usluge za zaposlenike norveških radio i meteoroloških stanica koje se nalaze na otoku. Na otoku postoji nepokrivena sletna staza dužine 1585 metara, a na 124,1 kilometara obale nema nikavih luka ni pristaništa, jedino vanjska sidrišta. Otok su za kitolov počeli koristiti Nizozemci između 1633. i 1640. godine, ali je to prestalo kada je nizozemski tim od sedam kitolovaca umro od skorbuta a grendlanski kitovi umalo izumrli. Spor između Norveške i Danske oko eskluzivne ribarske zone između Jan Mayena i Grenlanda je riješen godine 1988. time da je Danska dobila veći suverenitet.

Jan Mayen predstavlja integralnu teritoriju Norveške|. Od godine 1995. njime upravlja okružni guverner (fylkesmann) Nordlanda; međutim, dio vlasti je prepušten zapovjedniku stanice Norveške logističke organizacije (CIS), vida oružanih snaga.

[edit] Historija

Henry Hudson otkrio je otok godine 1607. i nazvao ga Hudson's Tutches ili Touches. Otada je nekoliko puta pronalažen od strane moreplovaca koji su se proglašavali njegovim otkrivačima i davali mu novaimena. Tako su ga godine 1611. ili nešto kasnije kitolovci iz Hulla nazvali Trinity Island; godine 1612. Jean Vrolicq, francuski kitolovac, nazvao ga je Île de Richelieu; a godine 1614. engleski kapetan John Clarke nazvao ga je Isabella, ali se ime nije ustalilo i slijedeće godine ga je Joris Carolus imenovao prema jednom od rtova Jan Meys Hoel, odnosno kapetanu jednih od brodova. Trenutno ime otoka potječe od danas odbačene tvrdnje da ga je godine 1611. otkrio nizozemski moreplovac Jan Mayen.

Otok nastanjuje osoblje koje brine o navigacijskoj (Loran-C) bazi, te koje ima 14 ljudi te osoblje meteorološke stanice s četvoro ljudi. Osoblje obje stanice živi u Olonkinbyenu (engleski: Olonkin City), što je naziv za smještaj osoblja Loran-C baze. Loran-C sistem će se, međutim, ugasiti 31.12. 2005. Otok nema domaćeg stanovništva, ali ima ISO 3166-1 country code SJ, Internetski nastavak .no uz (.sj koji se ne koristi) and data code JN. Njegov radio-amaterski pozivni znak ima prefiks JX.