Homoseksualnost

From Wikipedia

Bliski odnosi

Afinitet Aseksualnost Biseksualnost Brak Djevojka Heteroseksualnost Homoseksualnost Incest Ljubomora Ljubav Kohabitacija Miraz Momak Nasilje Monogamija Osnovna pravila Otvoreni brak Pedofilija Partner Pederastija Platonska ljubav Poliamorija Poliandrija Poligamija Poliginandrija Poliginija Prijateljstvo Privrženost Prostitucija Porodica Rastava Razvod Seksualnost Swinging Udovištvo Udvaranje Vezanost Ovaj okvir: vidi • diskusija • uredi

Homoseksualnost ili istospolnost je naziv za biološki fenomen koji se kod određenog broja životinja manifestira u seksualnoj privlačnosti vlastitog spola.

Mnogo češće značenje pojma homoseksualnost se odnosi na seksualnu orijentaciju kod ljudi, odnosno životni stil povezan s tom orijentacijom. Kod od večine ljudi seksualna orijentacija se formira u vrlo ranoj životnoj dobi i pojavljuje se bez postojanja bilo kakvog prethodnog seksualnog iskustva. ^[1]

Sadržaj/Садржај 1 Epidemiologija 2 Uzroci 3 Društveni razvoj 4 Spolnost (terminologija) 5 Homoseksualnost – medicinsko gledište 5.1 Dijagnostika 6 Psihoanalitički pogled 7 Situacioni istospolni odnosi 8 Identitet seksualnih manjina 9 Posljedice diskriminacije 10 Kontroverze identiteta 11 Homoseksualnost i konverzivna terapija 12 Političko pitanje 13 Zagovaranje istospolnosti i supkultura 14 Aktivizam i pristup neistomišljenicima 15 Religijski stav prema homoseksualnosti 15.1 Islam 15.2 Katolicizam 15.3 Protestantizam 16 Društvene dileme 17 Društveni odnos prema istospolnoj seksualnosti 17.1 Hrvatska 17.2 Iran 17.3 Izrael 17.4 Sjedinjene Američke Države 17.5 Španjolska 17.6 Ujedinjeno kraljevstvo 18 Literatura

[edit] Epidemiologija

O udjelu homoseksualaca u ukupnoj ljudskoj populaciji ne postoje pouzdani statistički podaci, ali je većina istraživanja navodila brojke od 1-5 %, dok se u posljednje vrijeme spominju nešto veće brojke - 10-30 %, iako uglavnom od strane pripadnika i simpatizera pokreta za prava homoseksualaca. U svim istraživanjima je vidljivo da je homoseksualnost daleko više rasprostranjen među muškom, nego ženskom populacijom.

[edit] Uzroci

O uzrocima homoseksualnosti ne postoji konsenzus. Najčešće se navode genetski, odnosno hormonalni poremećaji u ranoj dobi, dok se nešto manje spominju različite psihološke traume.

[edit] Društveni razvoj

Homoseksualnost se kroz historiju različito prihvaćao od strane različitih kultura, iako je s pojavom monoteističkih religija kao judaizam, kršćanstvo i islam pretežan dio civiliziranih društava prema njemu zauzeo negativan stav. Od 19. vijeka, kada je prvi put definiran kao takav, homoseksualnost se tretirao kao duševna bolest, da bi takav stav od 1970-ih, pod uticajem Američke psihijatrijske komore, bio napušten.

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih se u mnogim zapadnim zemljama javlja pokret za prava homoseksualaca, koji je s vremenom uspio izboriti ne samo legalizaciju homoseksualnostih aktivnosti nego i za homoseksualce izboriti pravo na brak i usvajanje djece. Istovremeno je homoseksulnost u zapadnim zemljama postao važan dio popularne kulture, te se propagira kao prihvatljiv i moderan životni stil.

Svi ti procesi su s vremenom, pogotovo kod konzervativnijeg dijela stanovništva, izazivali različite negativne reakcije koje se nazivaju homofobijom. Istovremeno je, djelomično kao i reakcija na otvoreno ispoljavanje homoseksualnosti i zahtjeve za veća prava homoseksualaca, došlo i do jačanja vjerskog fundamentalizma, koji se može zapaziti u SAD i Katoličkoj crkvi.

[edit] Spolnost (terminologija)

Ljudska spolnost u povijesti većine svjetskih civilizacija predstavlja tabu – temu. U kulturi zapada duboko je usađen osjećaj stida zbog izražavanja vlastite spolnosti, uz visoku dozu mistifikacije. Pojmovi koji se rabe u svakodnevnom govoru često nose opasnost krive interpretacije, a mogu imati i dodatna stilska značenja, najčešće ironičnu konotaciju, moraliziranje ili osudu.

20 stoljeće iznjedrilo je „seksualnu revoluciju“, razvoj feminističkog pokreta, emancipaciju, a potom razvoj skupina koje svoj identitet grade kao „seksualne“ i „rodne“ manjine.

Iako riječ „homoseksualac“ nije uvredljiva sama po sebi, činjenica je da se počela rabiti u medicinskome miljeu (skovana je 1869 od strane austrijskog novinara Karl – Maria Kertbeny) što osobe na koje se odnosi podsjeća na prošlost u kojoj ih se smatalo bolesnima ili mentalno poremećenima. Gradeći svoj identitet pripadnosti određenoj zajednici osobe sa istospolnim sklonostima sklone su rabiti anglizam „gej“, koji je neologizam koji se ne prevodi, slično „kul“ ili „oke“.

Ženske osobe sa istospolnim sklonostima grade identitet u „lezbijskoj zajednici“ odnosno uvriježeno se nazivaju „lezbijkama“.

Homoseksualizam je apstraktna imenica koju gejevi i lezbijke doživljavaju uvredljivo. Logika na koju se pozivaju je da nastavak -„izam“ ima značenje pravca u znanosti i umjetnosti, a ništa od toga se ne odnosi na fenomen seksualnog usmjerenja.

Za spolno prenosivu bolest akronim SIDA počeo se pisati sa malim slovima i sklanjati kao imenica u ženskom rodu (sida, side, sidi) i postala je jednostavna za uporabu, no u trenutku pojave imala je negativnu konotaciju, uz derivirani pojam „sidaš“. Doživljavaju da je mnogo korektnije upotrebljavati englesku skraćenicu „AIDS“, sa dugoročnim ciljem da se i ta riječ potisne i da u svakodnevnoj uporabi ostane samo HIV. Kao prelazni oblik preporučen je prijelazni oblik HIV/AIDS. Hrvatski neologizam „kopnica“ danas se rijetko upotrebljava. ^[2]

[edit] Homoseksualnost – medicinsko gledište

Muški homoseksualci su visoko rizična skupina za oboljevanje od hepatitisa i kopnice. ^[3]

Homoseksualnost se često osuđuje jer mnogi u njoj vide prijetnju reprodukciji stanovništva, tj. opstanku vrste. Zato je važno istaknuti da se pouzdano zna da je broj homoseksualaca manje-više konstantan i da nizak ili visok natalitet primarno ovisi o ženama i o nekim sasvim drugim faktorima.

[edit] Dijagnostika

Od objavljivanja DSM-II 1968. do 1973. godine, homoseksualnost, seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istog spola, bilo je navedeno kao seksualna devijacija. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatrijske udruge, 1973. je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista, preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećajem seksualne orijentacije. Ova nova dijagnoza trebala se primijeniti na homoseksualne muškarce i žene koji su "uznemireni, u sukobu, sa svojom seksualnom orijentacijom ili je žele promijeniti". Članovi psihijatrijskog udruženja glasali su o ovom pitanju, što je samo po sebi komentar o stanju znanosti u dvadesetom stoljeću. Promjena je odobrena, ali ne bez žestokih protivljenja nekoliko uglednih psihijatara koji su se poistovjetili s tradicionalnim gledanjem da homoseksualnost odražava fiksaciju na ranom stadiju psihoseksualnog razvoja i prema tome je u biti abnormalna. ^[4]

Ranija DSM-III je definirao "Ego-distonu homoseksualnost". U godinama nekon izdavanja DSM-III, 1980., stručnjaci za mentalno zdravlje vrlo su malo koristili dijagnozu ego-distone homoseksualnosti. Moguće je da su se kliničari u sjedinjenim državama počeli usmjeravati na problema kao što su anksioznost i depresija klijenata - homoseksualaca, a da nisu nužno te probleme opovezivali sa željom da postanu heteroseksualni. Ovaj proces "liberalizacije" započeo je 1973. kad je DSM-II uveo izmjenu dijagnoze koja se trebala primjenjivati samo na one homoseksualce koje je smetala njihova seksualna orijentacija. Sadašnja nomenklatura cilja na one koji su nezadovoljni svojom seksualnom orijentacijom bez specificiranja je li ta orijentacija hetero- ili homoseksualna.^[5]

Prema Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (međunarodna verzija s MKB-10 šiframa)^[6] postoji nekoliko poremećaja koji su vezani uz pitanje seksualnee orijentacije. U šifri F 52.9 Seksualni poremećaj, neodređen za obilježavanje seksualnih smetnji koje ne zadovoljavaju kriterije za neki od osebujnih Seksualnih poremkeća i nije ni Seksualna smetnja ni Parafilija. Primjeri uključuju: 1. snažne osjećaje neadekvatnosti na području seksualnog izražaja ili na drugim poljima povezanim s vlastitim mjerilima muškosti ili ženskosti. 2. Poremećaj zbog obrazaca ponavljanih seksualnih veza koje uključuju partnere koji su doživljeni kao stvari koje treba iskoristiti. 3. Trajne i značajne smetnje zbog seksualne orijentacije.

Dakle, poremećajem se smatra samo ona homoseksualnost koja čovjeku stvara probleme u njegovom emocionalnom, socijalnom ili radnom funkcioniranju ^[7]

DSM-IV je neodređeniji u dijagnostičkim kriterijama i šifriranjima nego MKB-10, ali je dominantan klasifikacijski sustav za istraživaće i radove u većini visokokotirajućih znanstvenih časopisa.

[edit] Psihoanalitički pogled

Psihoanalitičari objašnjavaju homoseksualnost kao posljedicu nepravilno razriješenog Edipovog kompleksa, kada se kod djeteta javi strah prema suprotnom polu. Roditelji mogu također biti krivi; strogim zabranama heteroseksualnih odnosa mogu svoje dijte "otjerati" u homoseksualnost ^[8].

Homoseksualnost kod žena može biti izazvana strahom od silovanja, a kod muškaraca se može javiti kao posljedica silovanja.

[edit] Situacioni istospolni odnosi

Od prave istospolne seksualnosti treba razlikovati prolaznu, situacionu, koja se javlja u posebnim okolnostima kao što je boravak u zatvoru. U tom slučaju, riječ je zapravo o zamjeni za heteroseksualne odnose, kojima je ta osoba sklona. Kada se vrate u normalan život, takve osobe se najčešće vraćaju suprotnom spolu i prekidaju istospolne odnose. Oni kojima je to bilo prvo seksualno iskustvo, mogu ostati homoseksualci.

[edit] Identitet seksualnih manjina

Osobe sa istospolnim seksualnim sklonostima mogu se udruživati u interesne skupine. "Seksualne manjine", kako sebe vole nazivati, predstavljaju posebnu grupu unutar svakog društva koje ih uglavnom gleda sa omalovažavanjem. Odnosi između „homoseksualne“ i „heteroseksualne“ populacije sve se više zaoštravaju. Pitanje je tko je tu zaista agresivan, kakav status u društvu ova pojava treba imati, treba li je afirmirati, potiskivati ili jednostavno ignorirati. Ova pitanja za sada ostaju otvorena.

[edit] Posljedice diskriminacije

Diskriminirajući odnos prema pojedincima i manjinskim skupinama očituje se u jeziku i govoru. Neosviještena većina etiketiranjem nesvjesno produbljuje jaz između većine i različitih manjinskih skupina, te sprječava potpunu integraciju manjine u društvo. Istodobro, pripadnici stigmatiziranih skupine brojne pojmove doživljavaju pogrdno i uvredljivo. Posljedice stvaranja osjećaja stida među njima veoma su razarajuće. Ne žele biti prepoznati kao takvi (kurve, pederi, drogeraši, sidaši) pa se čitav život skrivaju i zapravo žive u laži, ne tražeći pomoć za svoje probleme. Neki su tjeskobni, odaju se alkoholu i drugim ovisnostima, obolijevaju, a nerijetki izvrše samoubojstvo.

[edit] Kontroverze identiteta

Medicinska terminologija (MKB 10) danas smatra poremećaj ukoliko spolna orijentacija, ukoliko se odnosi na spol partnera, predstavlja problem ukoliko stvara probleme u njegovom emocionalnom, socijalnom ili radnom funkcioniranju. ^[9] S druge strane, osjećaj stida, „samoliječenje“ sa psihoaktivnim tvarima, autodestruktivnost i druge psihološke posljedice, pripadnici aktivističkih skupina pripisuju posljedicama diskriminacije. Ovo stvara dodatne probleme, budući da zaoštravanju doprinosi brze promjene terminologije identiteta, korištenje akronima koji su bazično anglizmi, dok se hrvatski neologizmi odbacuju, kao i riječi koje je druga (većinska) skupina usvojila, te ih „skupina aktivističkih nevladinih organizacija“ proglašava uvredljivim u općoj upotrebi za identitet.

[edit] Homoseksualnost i konverzivna terapija

Konverzivne (reparativne) terapije je postupak koji se primjenjuje u svrhu pokušaja ispravljanja seksualne orijentacije. Tako neki psihijatri i psihoterapeuti, ponekad povezani u veća udruženja, primjenjuju različite pristupe kako bi omogućili homoseksualnim osobama promijenu seksualne orijentacije, ako dotične osobe to žele. Oni smatraju da homoseksualnost nije varijacija seksualne orijentacije, već se i dalje drže uvjerenja da se radi o mentalnom poremećaju.^[10]

[edit] Političko pitanje

Pokret koji zagovara „javno iznošenje“ ideja postupno je doveden do krucijalnog političkog pitanja. Članom 13 Amsterdamskog ugovora Savjeta Evrope uvjetovano je da sve zemlje koje hoće pristupiti Europskoj uniji moraju prethodno donijeti antidiskriminatorne zakone kada su u pitanju prava lezbejske, gej, biseksualne i transeksualne populacije. U Europi, ovakvo javno afirmiranje homoseksualnosti posljednji put je zabilježeno je u staroj Grčkoj i Rimu, u fazama raspada ove civilizacije.

[edit] Zagovaranje istospolnosti i supkultura

Posljednjih godina u razvijenijim i permisivnijim zemljama homoseksualnost je predmet sve intenzivnijeg znanstvenog proučavanja. Postoji velik broj kulturno-umjetničkih institucija koje se bore za oslobođenje ili integraciju homoseksualaca u dominantnu kulturu. Informiranje posredovanjem različitih medija sve je prisutnije, tako postoje specijalizirane knjižare za gay-literaturu, prikazuju se mnogi filmovi i stvaraju brojna umjetnička djela inspirirana istospolnom ljubavi. Kao reakcija i obrana na negativne stavove prema homoseksualizmu nastaje gay-supkultura, formiraju se brojne »gay«-organizacije i javljaju se »gay«-pokreti koji se kao »neprijatelji« društvenog poretka često priključuju ljevičarskim pokretima. U zemljama u kojima postoje liberalniji stavovi prema homoseksualnosti nije došlo do njezina povećanja. ^[11]

[edit] Aktivizam i pristup neistomišljenicima

• Nevladine udruge "Iskorak" i "Kontra" prigovorile su dr. Darka Laburu, ravnatelja Psihijatrijske bolnice Ugljan, zbog intervjua danog u novinama.^{[12] [13]}
• Psihijatar prof. dr sci Vladimir Gruden, na poziciji predsjednika Povjerenstva za prosudbu programa spolnog odgoja u školama doživio je prigovore iznesene u javnim medijima. ^[14]

Psihijatri koji bi iznosili da je homoseksualnost "poremećaj" bili bi oštro napadani od strane Nevladinih udruga.

[edit] Religijski stav prema homoseksualnosti

Homoseksualnost osuđuju sve monoteističke religije svijeta kao neprirodan čin, te ju oštro osuđuju.

[edit] Islam

Islam homoseksualno općenje smatra bludom (velikim grijehom). Mišljenje nekih islamskih teoretičara i filozofa je da su druge seksualne orijentacije osim heteroseksualne same po sebi, iskušenje, a ne grijeh, te da musliman treba odoliti bludu. Pojedine Islamske zemlje u kojima je na vlasti teokracija, propisuju vrlo oštro kažnjavanje protuprirodnog bluda.

[edit] Katolicizam

Katolicizam u današnjem Katehizmu Katoličke crkve, proglašenim 1992., govori o spolnosti u člancima 2331–2386 (objašnjenje šeste zapovijedi, "ne učini preljuba"). ^[15]

Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjecaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "čini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave ćuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni. (članak 2357). Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu. (članak 2359)

Sažeto rečeno: prema KKC homoseksualnost je ne-naravna, ne-zdrava, ne-uredna sklonost, a ne zadano, determinirano stanje. Prakticiranje homoseksualnosti, gledajući u objektivnom redu, je nešto u sebi zlo, neprihvatljivo. Djelovanje pojedinca, i stanje njegove savjesti, kao i na svim drugim područjima, vrednuje se prema redovitim moralnim načelima: ovisno o stupnju njegove spoznaje i o stupnju njegove slobode, tj. o njegovom osobnom moralnom integritetu, odnosno moralnoj zrelosti. ^[16]

Crkva drži prikladnim ne pripustiti u sjemenište ni na ređenje one koji očituju istospolne težnje ili podupiru takozvanu homoseksualnu kulturu. Istospolni su čini smrtni grijesi, po sebi nemoralni i protivni naravnome zakonu, stoga ne mogu biti opravdani ni u jednom slučaju. Istospolne duboko ukorijenjene težnje koje se susreću kod određenoga broja muškaraca i žena, nisu grijesi, ali su ipak objektivna neuredna nagnuća i često su, i za njih same, kušnja. Takve osobe treba prihvatiti s poštovanjem i ljubaznošću; u razgovoru s njima treba izbjegavati svaki znak diskriminacije. ^[17]

[edit] Protestantizam

Homoseksualnost je grijeh (Postanak 19:1-13, Levitski zakon 18:22, Rimljanima 1:26-27, 1 Korinćanima 6:9). Rimljanima 1:26-27 konkretno uči da je homoseksualnost posljedica odricanja i neposlušnosti Bogu. Kad osoba nastavlja živjeti u grijehu i nevjeri, Biblija nam kaže da ju je Bog prepustio još gorem i izopačenijem grijehu kako bi joj pokazao ispraznost i beznadežnost života odvojenog od Boga. Bog nije stvorio čovjeka s homoseksualnim željama. Biblija nam kaže da osoba postaje homoseksualna zbog grijeha (Rimljanima 1:24-27), a u krajnjoj liniji vlastitim izborom. Osoba može biti rođena s povećanom sklonošću prema homoseksualnosti kao što su neki ljudi rođeni s većom tendencijom prema nasilju i drugim grijesima. Ali to ne opravdava osobu koja izabire prepuštanje grješnim željama. Ako je osoba rođena s većom sklonošću prema bijesu, daje li joj to pravo da se prepusti tim sklonostima? Naravno da ne! Isto važi i za homoseksualnost. ^[18]

[edit] Društvene dileme

Seksualno ponašanje je pod vizurom javnog morala. Jedni na homoseksualnost gledaju kao na normalno ponašanje, drugi je tretiraju kao bolest, a mnogi kao grijeh ili zločin. Čini se da dominantnoj kulturi smeta osobito baš muški homoseksualizam jer se lezbijstvo nije nikada tretiralo jednako u kaznenom zakoniku. Posebice se sankcionira protuprirodni blud (coitus per anum) ali također i drugi oblici istospolnih nježnosti. U svim sredinama više se sankcionira muška homoseksualnost i prema njoj se uvijek iskazivao mnogo veći prezir negoli prema ženskoj.

[edit] Društveni odnos prema istospolnoj seksualnosti

Uz staru Grčku antropolozi su otkrili još nekoliko primjera civilizacija (sjevernoamerička indijanska plemena, plemena na Novoj Gvineji) u kojima su istospolni odnosi, no ne nužno i homoseksualnost kao orijentacija, bili društveno prihvaćeni. Ipak, najviše je primjera izrazito negativnog odnosa društva prema homoseksualnosti.^[19]

[edit] Hrvatska

Prema podacima The International Lesbian and Gay Association ^[20] Po Kaznenom zakonu od 30.6.1959. muški homoseksualni odnosi su bili ilegalni u svim bivšim jugoslavenskim republikama. Od 1977 Hrvatska je dekriminalizirala mušku homoseksualnost, ali uz diskriminatornu dob za pristanak od 18 godina, usporedivo sa 14 za heteroseksualne odnose. Nije bilo referenci za lezbijske veze. Kazneni zakon iz 1997. (NN 110/97) više nema posebnih odredbi o homoseksualnosti. Dob za pristanak je 14 za sve. VIše nema odredbe o protuprirodnom bludu koji je kažnjavan ranije, u slučaju muškog i ženskog homoseksualizma u slučaju malodobnika (mlađih od 18) te opisa seksualnih odnosa bilo koje vrste koje bi ih činile ilegalnim, osim seksualnih ili izjednačenih odnosa sa djecom (mlađi od 14 godina).

1984. godina prijelomna je za coming out homoseksualaca na prostoru bivše Jugoslavije, da se mediji, a i javnost, prvi put ozbiljnije bave problemom »drugačijih« ^[21]

Veća društvena polemika odvijala se 2002. godine. Potaknut Nacrtom obiteljskog zakona, Ured HBK za obitelj priredio je u Zagrebu okrugli stol "Homoseksualnost – stanje ili opredjeljenje". Sukladno nauku Crkve upitna je svaka legalizacija ne samo braka, nego i sličnih oblika istospolne zajednice, istaknuo je dr. Josip Grbac, profesor moralne teologije u Rijeci. Prema riječima Stjepana Licea, zauzetoga katoličkog svjetovnjaka, homoseksualnost se sve više postavlja kao kriterij modernosti, dok se evanđelje prezentira kao put u nemodernost, pluskvamperfekt. Glavni urednik “Fokusa” Marijan Križić ocijenio je kako je brak među osobama istoga spola potpuno neprihvatljiv, ne samo s kršćanskoga, nego i sa stajališta naravnog reda. Profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove dr. Valentin Pozaić podsjetio je kako je prema Katekizmu Katoličke Crkve to nenaravna i neuredna sklonost, a takvi spolni čini se zatvaraju daru života. Dorino Manzin, predsjednik udruge “Iskorak”, koja se bori za prava homoseksualaca, poručio je kako Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Hrvatska liječnička komora tvrde da homoseksualnost nije psihološki poremećaj. Homoseksualnost se može razviti u određenim okolnostima, pa i kad se reklamira, riječi su predstojnika Klinike za psihološku medicinu KBC-a dr. Vladimira Grudena, prenijela je IKA. ^[22]

Hrvatski sabor je 14. srpnja 2003. proglasio i "Zakon o istospolnim Zajednicama" ^[23]

[edit] Iran

Po Iranskom Islamskom kaznenom zakonu od 1991 pozicija je sljedeća: Sodomija je krimen, za koju se kažnjavaju oba partnera. Kazna ovisi o tome da li se radi o odraslim muškim osobama (koje su svjesno i svojevoljno to činile) te može biti i smrtna. Za lezbijke je moguća smrtna kazna ukoliko ponove krimen četvrti puta. Za druge bludne radnje kazne su također propisane. ^[24] Praksa homoseksualnih i lezbijskih brakova na zapadu je kritizirana te su u javnim medijima isticani stavovi da to "reflektira slabost zapadne kulture" ^[25]

[edit] Izrael

Iako Izrael uživa reputaciju najtolerantnije države Bliskog istoka, gdje su određena prava homoseksualaca zaštićena zakonom, parade isto tako redovno izazivaju bijes desnog i konzervativnog dijela izraelske javnosti, pri čemu uz konzervativne Židove stoje rame uz rame i predstavnici kršćanskih i muslimanskih vjerskih zajednica. Svjetska Pride parada 2006. godine bila u sjeni letaka koji su kružili Jeruzalemom te u kojima još neidentificirana organizacija nudi nagradu od 20.000 novih šekela svakom onome tko usmrti "ljude iz Sodome i Gomore".^[26]

[edit] Sjedinjene Američke Države

Massachusetts već stoljećima uživa reputaciju jedne od najliberalnijih američkih federalnih država, a 2003. ju je potvrdio kada su na njenom teritoriju odlukom Vrhovnog suda te države legalizirani homoseksualni brakovi. . Konzervativna organizacija Massachusettski institut za obitelj je pokrenula kampanju s ciljem da se odluka vrhovnog suda države obori ustavnim amandmanom kojeg bi građani trebali odobriti na referendumu 2008. godine.

U srpnju 2006 godine vrhovni sudovi država New York i Georgia donijeli presude kojima se izričito odbacuje pravo na brak homoseksualaca. ^[27] Predsjednik George W. Bush poziva konzervativce da podrže nastojanja da se istospolni brakovi zabrane federalnim zakonom. ^[28]

U izjašnjavanjima 2004 godine, glasači su odbacili prijedlog o sklapanju istospolnih brakova u svih 11 država u kojoj je ta mjera bila predložena. Glasači u Arkansasu, Georgiji, Kentuckyju, Michiganu, Mississippiju, Montani, Sjevernoj Dakoti, Ohiu, Oklahomi, Oregonu i Utahu odlučili da brak treba biti definiran kao zajednica muškarca i žene. U nekim su državama glasači odbacili i mogućnost da istospolne zajednice dobiju pogodnosti koje pripadaju "izvanbračnim partnerima". Istospolni brakovi nisu izričito dopušteni ni u jednoj državi, premda se u nekoliko država takve građanske zajednice mogu registrirati.^[29]

Interna uputa američkog Ministarstva obrane homoseksualnost navodi među duševnim poremećajima kao što su shizofrenija i mentalna zaostalost. Američkoj vojsci je zabranjeno tražiti podatke o seksualnoj orijentaciji svog ljudstva, ali i dozvoljeno iz službe odstranjivati sve one koji se sami deklariraju kao homoseksualci.^[30]

Godine 1995. američki Vrhovni sud stao na stranu organizatora parade sv. Patrika u Bostonu, te im temeljem ustavnih načela o slobodi izražavanja i vjere priznao pravo da s parade isključe javno iskazivanje homoseksualnosti. ^[31]

U Hollywoodu, homoseksualizam se danas prodaje bolje nego bilo što drugo.

[edit] Španjolska

Nakon usvajanja zakona o istospolnim zajednicama 2005 godine, španjolsko društvo izišlo na ulice i trgove: s jedne strane su udruge homoseksualaca koje su rezervirale ulice Madrida, a s druge Forum za obitelj ispred spomenika Ustavu, čiji članovi su tražili referendum o tek usvojenim zakonima o homoseksualnim zajednicama, posvojenju djece i takozvanome "ekspresnom" razvodu braka. Sučeljavanje je bilo veoma oštro. Narodna stranka je ostala praktički izolirana u Parlamentu, a mogla je računati na deset milijuna birača, malo manje nego što ih je imala ljevica. Klima je bila veoma agresivna, bez pravoga dijaloga. Riječ je o dva različita shvaćanja života, te je podjeljenost izrazita. ^[32]

[edit] Ujedinjeno kraljevstvo

Britanski homoseksualci zarađuju godišnje gotovo 10.000 funti (oko 109.000 kuna) više od ostalih muškaraca, pokazuju istraživanja. Lezbijke zarađuju 6.000 funti više od heteroseksualnih žena, provode na odmoru dva puta više vremena i preko kreditnih kartica potroše 400 funti mjesečno, pokazuju rezultati ispitivanja koju je provela marketinška tvrtka Out Now. ^[33]

[edit] Literatura

V. također:

• lezbijstvo
• biseksualizam
• transgenderizam