Vodik
Izvor: Wikipedija
| Osnovna svojstva | |
|---|---|
| Ime elementa, simbol, atomski broj | Vodik, H, 1 |
| Kemijska skupina | nemetali |
| Grupa, perioda, Blok | 1, 1, s |
| Gustoća, Tvrdoća | 0.08988 kg/m3, ? |
| Atomska svojstva | |
| Atomska masa | 1.00794(7) |
| Elektronska konfiguracija | [[[?|]]] 1s1 |
Vodik je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol H, atomski (redni) broj mu je 1, a atomska masa mu iznosi 1.00794(7).
Sadržaj |
[uredi] Opis
Vodik, (lat. Hydrogenium), plin oznaka H u periodnom sustavu elemanata, najlakši kemijski element, rednog broja 1, atomske mase 1,008.
Vodik je otkrio britanac Henry Cavendish 1766. i nazvao ga je "zapaljivim zrakom"
[uredi] Svojstva
U njemu ima 99,98% običnog vodika (procij), 0,02% teškog vodika, atomske mase 2 (deuterij) koji je ujedno i sastavni dio teške vode, i ima ga u superteškom vodiku, atomske mase 3 (tricij), koji je i sastavni dio hidrogenske bombe.
Pri normalnom pritisku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, zagušljiv je ali nije otrovan i lakši je 14,4 puta od zraka.
U industriji vodik se najčešće dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim ugljikom ili razdvajanjem vode na sastavne elemente elektrolizom.
[uredi] Rasprostranjenost
U slobodnom stanju vodik je u prirodi vrlo rasprostranjen, ali ne u velikim količinama. Prisutan je u atmosferi, u zemnom plinu itd. Sastavni je dio mnogih organskih spojeva, kiselina i otopina, a s kisikom čini cjelokupnu količinu vode na Zemlji.
[uredi] Upotreba
Vodik se upotrebljava za sintezu amonijaka i metanola, za proizvodnju goriva za motorna vozila hidrogenacijom ugljika, nafte i katrana. Koristi se i za zavarivanje i topljenje metala, za punjenje zračnih balona i zračnih brodova, za pretvaranje nekih metalnih oksida u metale itd.
[uredi] Vanjske poveznice
