Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj
Izvor: Wikipedija
Stjepan V. hrvatsko-ugarski kralj (1240 - 1272) vladao (1270 - 1272)
Stjepan V. bio je sin kralja Bele IV. i princeze Marije Laskaris, kćeri nicejskog cara Teodora I. Laskarisa.
Već 1245. godine dao ga je otac kao petogodišnjaka okruniti za kralja i imenovao ga je i hercegom Hrvatske. Otac ga je tada zaručio za Kumanku Elizabetu, da bi osigurao vjernost Kumana. Stjepan i Elizabeta vjenčali su se 1254. godine. Nakon što je u ratu s Češkom stekao Štajersku, kralj je postavio Stjepana za vojvodu, no u prosincu 1259. godine izbila je u Štajerskoj buna protiv ugarske vlasti, a buntovnici su priznali vlast češkog kralja. U sukobu sa češkom vojskom, hrvatsko-ugarska vojska je pretrpjela težak poraz, pa se Ugarska morala odreći Štajerske.
1260. godine kralj Bela IV. smjenio je Stjepana s položaja hercega, na koji je postavio mlađeg sina Belu. Kako je on bio maloljetan, umjesto njega je kao namjesnica vladala kraljica Marija. Stjepanu je na upravu dao istočnu Ugarsku. To ga je jako ozlojedilo, jer nije mogao podnijeti da kralj i kraljica više brinu o njegovu mlađem bratu Beli. Stoga se 1262. godine pobunio i izvojevao neograničeno kraljevsko pravo u svom djelu države, a uredio je i svoj zasebni dvor. No odnosi između oca i sina su i dalje bili loši, pa su ponovno ratovali 1264., 1266. i 1267. godine. U rujnu 1269. godine zaručio je Stjepan svog sina Ladislava za Elizabetu, kći napuljskog kralja Karla I..
[uredi] Vladavina Stjepana V.
1269. godine umro je hrvatski herceg Bela, a već iduće godine i kralj Bela IV., te kraljica Marija, pa je Stjepan V. sada zavladao kao jedini kralj, te se odmah dao po drugi put okruniti zajedno sa suprugom Elizabetom.
Kralj Stjepan se odmah zaratio sa češkim kraljem jer se bojao njegove prevelike moći kada je stekao Korušku i Kranjsku. Rat se vodio promjenjivom srećom, a završio se bitkom na rijeci Raabi, gdje je Stjepan pobjedio češku vojsku. Nakon toga je sklopljen mir. Češki kralj se obvezao da više neće pomagati Stjepana Postuma, sina kralja Andrije II., a kralj Stjepan V. se odrekao svih svojih prava na Austriju.
Ljeti 1272. godine odlučio je kralj poći u posjet svojoj kćeri napuljskoj kraljici Mariji. Sa sobom je poveo sina Ladislava, ali došavši do Topuskog, ostavio ga je tamo i s velikom pratnjom nastavio put. No ubrzo mu je stigla vijest da je princ otet, pa se odmah zaputio natrag da ga pronađe. Ladislava je u dogovoru s kraljicom Elizabetom oteo ban Joakim Pektar i sklonio se u Koprivnicu. No uto je kralja Stjepana svladala teška bolest. Iza sebe je ostavio sinove Ladislava i Andriju, te kćeri Katarinu, udatu za srpskog princa Stefana Dragutina i napuljsku kraljicu Mariju, te još dvije kćeri.
Kralj Stjepan V.je umro 6. kolovoza 1272. godine u 33. godini, a naslijedio ga je maloljetni sin Ladislav IV. Kumanac.
| Prethodnik: | Stjepan V. (1270. - 1272.) | Nasljednik: |
| Bela IV. (1235. - 1270.) | Ladislav IV. (1272. - 1290.) |
[uredi] Izvori
Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004.
Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I Zagreb 1980
