Slovenski jezik
Izvor: Wikipedija
 |
Slovenski jezik Slovenščina |
| Države govorenja: |
Slovenija; Austrija, Italija, Hrvatska, Mađarska |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Broj govornika: | oko 2,3 milijuna |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski
|
| Službeni status | |
| Služben u: | Slovenija, Koruška, EU |
| Regulatori: | |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | sl |
| ISO 639-2: | slv |
| SIL | SLV |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Slovenski jezik je materinski jezik oko 1.950.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je službeni jezik, te pripadnika slovenske manjine u Austriji (oko 60 000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 100 000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11 800 - 13 100) i Mađarskoj (2 700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Europi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000.
Najstariji su pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte "Brižinski spomenici" (prvi u 7. stoljeću, drugi u 9. stoljeću, treći spomenik pisan latinicom oko 927-1039 (po rezultatima paleografske analize)1000. godine. Na njihovu se temelju nije razvila nikakva srednjovjekovna slovenska književnost, osim crkvenih molitvenika i kronoloških zapisa, tako da tek od polovice 16. stoljeća i vremena reformacije možemo govoriti o izgradnji slovenskoga književnog jezika. Taj je jezik izgrađen većim dijelom na donjokranjskim i panonskim a tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Njegov je začetnik Primož Trubar koji je 1550. tiskao "Katekizam" i "Abecedarij", 1557. - 1560. preveo "Novi zavjet" te 1564. izdao slovenski crkveni red "Cerkovna ordninga". Prvu je slovensku gramatiku "Arcticae horulae" 1584. napisao Adam Bohorič, a prvi rječnik (njemačko-latinsko-slovensko-talijanski) 1592. Jeronim Megiser.
Protureformacija je zaustavila ta nastojanja, tako da se tek potkraj 18. stoljeća ponovno pojavljuju pokušaji utemeljenja slovenskoga književnog jezika. Između 1784. i 1802. prevedena je na slovenski katolička Biblija, a 1768. pojavljuje se i "Kranjska gramatika" (Crainerischen Grammatik) Marka Pohlina. Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i "Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark" Jerneja Kopitara iz 1808. godine. Jezična je norma definitivno uspostavljena tek u četrdesetim godinama 19. stoljeća nakon dugotrajnih rasprava. Važnu je ulogu u izgradnji slovenskoga književnog jezika imao i Valentin Vodnik.
Izražajne su se mogućnosti novoga književnog jezika u punom sjaju pokazale u književnosti. France Prešeren začetnik je slovenske poezije, a proznu su književnost utemeljili Fran Levstik i Ivan Cankar. Do kraja je konstituiranje slovenskog jezika u 19. stoljeću dovedeno pojavom dvosveščanoga slovensko-njemačkog rječnika Maksa Pleteršeka (1894./1895.) i pravopisom Frana Levca (1899.). Danas je slovenski standardni jezik stabilan, dobro opisan i istražen. Među obiljem publikacija o njemu valja istaknuti petosveščani "Slovar slovenskega knjižnega jezika" (1970. - 1991.) Slovenske akademije znanosti i umetnosti, "Etimološki slovar slovenskega jezika" France Bezlaja (1976. - 1995.) te posljednji "Slovenski pravopis" iz 2001.
[uredi] Vanjska poveznica
- sl.wikipedia.org - Wikipedija na slovenskom jeziku
- Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša
 |
Službeni jezici Europske unije | |
|---|---|---|
| češki | danski | engleski | estonski | finski | francuski grčki | letonski | litavski | mađarski | malteški nizozemski | njemački | poljski | portugalski | slovački slovenski | španjolski | švedski | talijanski |
||
| Izvor: Službena stranica EU Vidjeti još: Nazivi EU na raznim jezicima |
||
| Slavenski jezici | |||
| Istočnoslavenski | bjeloruski | staroruski † | staronovgorodski dijalekt † | ruski | istočnorusinski | starobjeloruski † | ukrajinski | ||
| Zapadnoslavenski | češki | kašupski | knaanski † | donjolužičkosrpski | zapadnorusinski | polabski † | poljski | pomorjanski † | slovački | slovinački † | gornjolužičkosrpski | ||
| Južnoslavenski | banatskobugarski | bošnjački | bugarski | gradišćanskohrvatski | crkvenoslavenski | hrvatski | makedonski | moliškohrvatsko narječje | crnogorski | starocrkvenoslavenski † | srpski | srpskohrvatski jezik † | slavenski (Grčka) | slovenski | ||
| Ini | praslavenski † | russenorsk † | slavenosrpski † | slovio | ||
| † Izumrli jezici | |||
