Minerali

Izvor: Wikipedija

Minerali

Mineral je svaki element ili kemijska tvar koja je normalno kristalizirala i koja je nastala djelovanjem geoloških procesa. No, ova definicija ne uključuje sve minerale. Naime, čovjek danas može imitirati prirodu te umjetno stvoriti neke kristale (pr. hematit; onda ga zovemo: sintetički hematit).

Kristalizirani minerali

Pojam kristalizirane tvari, tj. kristala, podrazumijeva sređen raspored atoma u prostoru unutar uzorka i to takav raspored koji će dati difraktogram kojeg ćemo moći indicirati Müllerovim indeksima.

Amorfni minerali

Postoji određen broj minerala kod kojih ne dolazi do difrakcije rentgenskih zraka ili pak dolazi do difuzne difrakcije, koja nije vezana za točno određeni smjer, nego se može odbiti u bilo kojem smjeru. To znači da ti minerali nemaju pravilnu unutrašnju strukturu i tada ih nazivamo amorfnima. Kod amorfnih minerala problem je dokazati njihov stalan kemijski sastav.

Metamiktni minerali

Metamiktni minerali su minerali koji su nekada bili u kristaliziranom stanju, ali su u strukturi sadržavali neki radioaktivni element, pa je došlo do raspadanja kristalne rešetke te amorfizacije minerala. Kod ovih minerala problem je utvrditi kako (i od čega) je metamiktna tvar nastala.

[uredi] Podjela prema načinu postanka

S obzirom na način postanka, razlikujemo pirogene minerale koji su nastali kristalizacijom iz magme. Ako su nastali iz vodenih otopina, nazivamo ih hidatogenima, a ako su kristalizirali iz plinova i para, pneumatskim mineralima. Ako su minerali nastali iz vruće vode, riječ je o hidrotermalnim mineralima. Organogeni minerali nastali su djelovanjem organizama u vodenim otopinama. Ako su nastali djelovanjem biljaka, govorimo o fitogenim, a ako su nastali djelovanjem životinja, zoogenim mineralima.

[uredi] Minerali u prirodi

Minerali su osnovna komponenta od koje su izgrađene stijene čvrste zemljine kore. Kemijski su i fizički homogeni, što znači da im se sastav može zapisati kemijskom formulom. U prirodi se najčešče nalaze u čvrstom krisalnom stanju. Simetrična unutarnja građa uvjetuje i pravilnu vanjsku građu. Nastaju procesom krisalizacije,pa se zbog toga nazivaju kristali.Građeni su od atoma (povezanih kovalentnim vezama),iona (vezanih ionskim vezama) i molekula (međusobno vezanih Van der Waalsovim silama) povezanih u kristalnu rešetku. Veličina zrna može biti tako velika da se vide okom, a mogu biti tako mala da se vide tek pod mikroskopom.

Fizičke osobine kritala su tvrdoća, boja, sjaj, elastičnost, specifična gustoća i indeks loma svjetlosti.

Od kemijskih elemenata koji izgrađuju minerale litosfere 99% otpada na ove elemente: kisik, silicij, željezo, aluminij, kalcij, natrij, magnezij i kalij.

[uredi] Mineralni razredi

Postoji ukupno trinaest razreda minerala. To su:

Borati
Fosfati (uključujući oksisole arsena i vanadija)
Halogenidi
Jodati
Karbonati
Nitrati
Oksidi (uključujući oksihidrokside i hidrokside)
Organski minerali
Samorodni elementi
Silikati
Sulfati (uključujući oksisole selena, telura i kroma)
Sulfidi (uključujući i selenide i teluride)
Volframati i Molibdati

Po svojem značenju izdvajaju se silikati, oksidi (i hidroksidi), karbonati te samorodni elementi.

Sistematska mineralogija bavi se svrstavanjem minerala u pojedine razrede.

[uredi] Što se još (ne) smatra mineralima

Da bi danas opisali mineral, moramo poznavati i koristiti čitav niz metoda. često tehnološki vrlo zahtjevnih, tako da se često u opisivanju strukture dolazi do nivoa elementarne jedinične ćelije.

Polisintetska sraštanja ne smatraju se novim mineralom.

Problem definiranja minerala javlja se kada su u pitanju tekućine. Vodu ne smatramo mineralom, ali led smatramo. Također, živa je mineral. Izvanzemaljske tvari općenito smatramo mineralima (uzorke s Mjeseca, meteorite, tektite). Materijali koje proizvodi čovjek nisu minerali.

Živi organizmi često proizvode nešto što ima karakteristike minerala, ali to su proizvodi živih bića (i čovjeka) (pr. kosti, ljušture školjkaša, fosfor u zubima...) te ih ne smatramo mineralima. Ipak, postoji izuzetak kada na takve tvari naknadno djeluje neka geološka sila te se one prirodno izmijene. Tada ćemo ih smatrati mineralima.

Danas je poznato oko 4000 minerala, od kojih se za njih dvjestotinjak može reći da su česti u prirodi.