Meša Selimović
Izvor: Wikipedija
Mehmed Meša Selimović (Tuzla, 26. travnja 1910. - Beograd, 11. srpnja 1982.) bosanskohercegovački je književnik.
Najpoznatiji Selimovićevi roman su "Derviš i smrt" i "Tvrđava". Pisac se poziva na središnju evropsku narativnu tradiciju, posebice Dostojevskog, kao i na opću struju književnog modernizma 20. stoljeća. No, nošen temperamentalnim značajkama i osebujnom stvaralačkom vizijom, Selimović je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju kategoriju.
Selimović je dobro razumio da za dojmljiv prikaz unutarnjih borbi nisu odgovarajuće tehnike bilježenja struje svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni receptor ne može biti sudionikom moralne i metafizičke drame. Prvi roman, »Derviš i smrt«, pisan živim stilom u kojemu se miješaju introspekcija, mudrosni sudovi o životu i ljudska drama derviškog šejha Nurudina, ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju strane čitalačke publike, dijelom i zbog upravo magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojom zrači islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije imalo nakanu dokumentaristički i vjerno prikazati mistične zanose ili sufijski svjetonazor, nego je smjeralo i uspjelo općeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i smjestiti univerzalno u lokalnom.
Sljedeći veliki roman, »Tvrđava«, prikaz je Sarajeva uoči Hoćimske bitke (koju je opjevao Ivan Gundulić u »Osmanu«) i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih dijelova od »Derviša«, čvrsto usredotočenoga na nezaboravni Nurudinov lik. Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na povijesni usud Bošnjaka muslimana (to se odnosi posebno na »Tvrđavu«). Glavni Selimovićevi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonično spojio modernistički diskurz, narativne tradicije "pripovjedačke Bosne" i orijentalno-islamski senzibilitet.
[uredi] Djela
- Uvrijeđeni čovjek (1947.)
- Prva četa (1950.)
- Tuđa zemlja (1957.)
- Noć i jutra (1958.)
- Tišine (1961.)
- Magla i mjesečina (1965.)
- Eseji i ogledi (1966.)
- Derviš i smrt (1966.)
- Za i protiv Vuka (1967.)
- Pisci, mišljenja, razgovori
- Tvrđava (1970.)
- Djevojka crvene kose (1970.)
- Sabrana djela (1970.)
- Ostrvo (1974.)
- Sjećanja (1976.)
- Ketten a szigeten (1976.)
- Krug (1983., nedovršeni roman)
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni biografski članak Meša Selimović dopunite prema pravilima Wikipedije.
