Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva
Izvor: Wikipedija
Car Karlo V. (24. veljače 1500. - 21. rujna 1558.), najmoćniji vladar u prvoj polovici XVI. stoljeća. Car Svetog Rimskog Carstva kao Karlo V. Kralj Španjolske (odnosno Aragona, Leóna i Kastilije) kao Karlo I..
Po prvobitno zamišljenom habsburškom vjenčanom planu prvorođeno muško dijete Ivane Lude od Kastilje i Filipa I. 'Lijepog' od Austrije trebalo je postati nasljednik Austrije, ali prerana smrt Ferdinanda III od Aragona je sve te planove bacila u vodu.
Kako njegova majka zbog ludila nije mogla preuzeti vlast u Aragonu i Kastilji ta dužnost je pala na njega 1516 godine bez obzira na provedenu obuku za položaj austrijskog nadvojvode.
Koristeći financije Aragona i Kastilje uspio je pobijediti francuskog kralja u nadmetanju za položaj Svetom Rimskom Carstvu nakon smrti svog drugog djeda Maksimilijana I., austrijskog 1519 godine
Veći dio svoje duge vladavine on provodi u ratnim sukobima protiv europskih i drugih sila. Glavni tadašnji protivnik njegovog carstva je Francusko-Turski savez s kojim se vode gotovo neprekidni ratovi. Na kraju uz pomoć Engleske Francuska je poražena 1543 godine, ali s druge strane Turci su ostvarili pobjedu koja rezultira ponižavajućim mirovnim sporazumom kako bi se izbjegao državni bankrot.
Tijekom njegove vladavine u Njemačkoj se javlja protestantska vjera koju prihvaća veliki broj tamošnjih kneževa koji njeni prihvaćanjem počinju odbijat poslušnost Svetom Rimskom Carstvu. Tek u trenutku pobjede nad Francuskom Karlo je sposoban u savezu s papom poslat armiju u Njemačku radi gušenja ove bune. Poslije deset godina rata dolazi do mira u Ausburgu kojim se s jedne strane regulira pravo na slobodu vjere svim stanovnicima, a s druge strane osigurana je politička budućnost labavom Svetom Rimskom Carstvu.
S tako napokon sređenim državnim poslovima Karlo V se odlučio na abdikaciju kako bi spriječio mogući građanski rat između svog sina Filipa i brata Ferdinanda od Austrije oko podjele države. U trenutku abdikacije Karlo V je vladao današnjom Njemačkom, Beneluksom, Španjolskom, južnom Italijom , Sicilijom i Sardinijom, Meksikom, centralnom Amerikom, Kolumbijom, Peruom, Bolivijom.
Svoje zemlje on dijeli tako da bratu Ferdinandu I. daruje Njemačku nakon što mu je dao Austriju još 1521. Sav ostatak teritorija prelazi u ruke sina Filipa II..