Karlo I., rumunjski kralj
Izvor: Wikipedija
Karlo I., rumunjski kralj, pravo ime Princ Karl Eitel Friedrich Zephyrinus Ludwig von Hohenzollern-Sigmaringen (20. travanj, 1839 - 27. rujan/10. listopad, 1914)
Karlo je bio njemački princ, a izabran je za rumunjskog kneza nakon svrgavanja Aleksandra Cuze. Prvotno je kruna bila namjenjena bratu belgijskog kralja Leopolda II. princu Filipu Flamanskom, ali kako je on odbio na preporuku cara Napoleon III., krunu je dobio Karlo, kao Napoleonov rođak. Izabran je za kneza 20. travnja 1866. godine. Kraljem se proglasio 26. ožujka 1886 godine. Bio je prvi vladar iz dinastije Hohenzollern-Sigmaringen, koji je vladao Rumunjskom do proglašenja Republike 1947. godine
Karlo je državu uspio ojačati, no nije uspio riješiti socijalno pitanje. Rumunjsku su 1906. godine potresli ustanci zbog nepravedne podijele zemlje, koja je većinom bila u rukama rumunjske vladajuće oligarhije, koja je vladala nedemokratskim metodama.
Rumunjska je bila neutralna u Prvom balkanskom ratu, ali je u strahu od jačanja Bugarske ušla u Drugi balkanski rat, te stekla Dobruđu.
U vanjskoj politici Karlo se oslanjao na Austro-Ugarsku i Njemačku, no tajni se politčki savez početkom Prvog svjetskog rata nije mogao održati zbog naklonosti rumunjskih vladajućih slojeva prema antanti.
Karlo iz braka s Elizabeta od Wieda nije imao potomaka pa ga je naslijedio nećak Ferdinand.
