Huni
Izvor: Wikipedija
Huni su narod mongolsko-turkmenskoga porijekla (?), nomadi i vrsni konjanici. 350. su godine uništili državu barbara Alana, a 375. pod vodstvom Balamira prodiru u Europu kroz Vrata naroda i potiču seobe barbarskih plemena prema granicama Rimskoga carstva - to je početak seobe naroda. Napadaju teritorije Ostrogota i Vizigota i poražavaju ih. 434. g. vlast nad Hunima preuzima Atila, Bič božji, i ujedinjuje njihova plemena, stvarajući tako moćno carstvo koje se prostiralo od Karpata do Podunavlja. 451. godine Huni se bore protiv rimskog vojskovođe Aecija u bitci na Katalunskim poljima (Galija). Aecije pobjeđuje, ali dopušta Atili da se povuče jer ga vidi kao moguću pomoć protiv Germana. 452. Huni međutim napadaju sjevernu Italiju i zauzimaju Akvileju, no razvoj carstva zaustavljen je 453. Atilinom smrću. Tada se oni i povlače iz Italije i dalje miješaju sa Turcima (=Bugari), Germanima i Avarima.
U povijesti su poznati i Bijeli Huni (pod tim su nazivom sredinom 4. st. bili poznati Prokopiju, ali i u Indiji gdje su ih na sanskrtu nazivali Hūna ili Svetahuna = Bijeli Huni), nazivani još i Hefthaliti (prema njihovu grčkom etnonimu), za koje se pretpostavlja da su bili skupina različita od ove koja je bila prodrla u Europu. Oni su bili indoeuropski narod, možda istočno-iranskog nomadskog porijekla, a nastanjivali su područje današnje zapadne Kine, Srednje Azije, Pakistana i Afganistana. Krajem 5. st. Bijeli Huni napadaju istočne dijelove Perzijskog carstva, kojim su vladali Sasanidi, a možda nešto ranije i sjeveroistočnu granicu Indije u današnjem Pakistanu. Krajem 6. st. njihov je spomen u pisanim izvorima sve rjeđi.
