El Greco
Izvor: Wikipedija
El Greco (na španjolskom jeziku znači jednostavno Grk) rođen kao Dominikos Theotokópulos (Δομίνικος Θεοτοκόπουλος) (1541.g., Kreta , Grčka - 7. travnja, 1614.g., Toledo, Španjolska). Iako podrijetlom Grk, većinu svog stvaralaštva (a koje obuhvaća slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu) ostvario je u Španjolskoj, poglavito u Toledu. Poznat je po izduženim likovima ljudi na svojim slikama.
Na Kreti je bio slikar ikona, ali je u dobi od 26 godina krenuo u Veneciju kako bi naučio zapadnjački stil slikanja. Bio je učenik Tiziana i Tintoretta, a kasnije je otišao u Rim. Tu je na njega utjecala maniristička slikarska škola. Godina 1577. je otputovao u Toledo, tadašnje najvažnije katoličko mjesto u Španjolskoj.
Na njega je kršćanstvo izrazito utjecalo, te je bio jedan od najznačajnijih slikara oltara u Španjolskoj. Njegova djela sumračnih tonova, mističnog ugođaja, izduženih lica i ljudskih likova predstavljaju spoj bizantskog ikonopisa i zapadnjačke kasne renesanse. Njegova su djela izložena u više muzeja, od kojih treba navesti Muzej Prado u Madridu i Muzej i kuća El Greca u Toledu. Spomenimo neka od njih: Navještenje, Pogreb grofa Orgaza (na kojem se u pogrebnoj pratnji nalazi i autoportret slikara), Uznesenje Djevice, Laokont, Sveti Franjo u molitvi, ...
El Greco je smatrao svojim učiteljima samo četvoricu prethodnika-slikara: Michelangelo, Tizian, Rafaelo i Julije Klović, čiji je portret naslikao 1570.
El Greco je inspirirao i jednog od najvećih slikara 20. stoljeća - Pabla Picassa.
