Čestice (vrsta riječi)
Izvor: Wikipedija
Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.
Sadržaj |
[uredi] Nesamostalne čestice
[uredi] Upitne čestice
Upitne čestice: li, zar, da
Čestica li je enklitika i uglavnom dolazi iza nekog glagolskog oblika:
-
- Vidiš li'? Jesi li pjevao? Neće li doći? Nije li bilo dosta? Nisu li otišli?
Također može doći i iza nekih drugih upitnih riječi kao intenzifikator, odnosno pojačivač upitnog značenja:
-
- Gdje li se samo skrila? Što li nam vrijeme nosi?
Čestica li služi i za pojačavanje ostalih riječi i iskaza:
-
- Trči li, trči! Lijepa li si! Gdje li ga samo nađe!
Ova se čestica također veže uz neke veznike, zamjenice itd.:
-
- Nisu ni roditelji došli, a kamoli djeca. Radije bih ovo negoli da moram raditi cijeli dan.
- Nisu ni roditelji došli, a kamoli djeca. Radije bih ovo negoli da moram raditi cijeli dan.
Čestica zar dolazi na početku rečenica te izražava dodatnu nevjericu, sumnju, čuđenje:
-
- Zar ne vidiš? Zar ste zaista otišli?
Također se s česticom ne udružuje u skup zar ne koji dolazi na kraju iskaza; očekuje se potvrdan odgovor:
-
- Doći ćeš, zar ne? Vidio si ga, zar ne?
- Doći ćeš, zar ne? Vidio si ga, zar ne?
Čestica li često se udružuje s naglašenim prezentom pomoćnog glagola biti te tako tvori pitanje:
-
- Jesu li došli? Je li me vidio? Jesmo li stigli? Jesam li zaista uspio?
Nepravilno je postavljati pitanja s udruženim česticama da i li:
-
Da li su došli? Da li me vidio? Da li smo stigli? Da li sam zaista uspio? Da li vidiš? Da li gledaju utakmicu?- Jesu li došli? Je li me vidio? Jesmo li stigli? Jesam li zaista uspio? Vidiš li? Gledaju li utakmicu?
[uredi] Intenzifikatori
Čestice mogu služiti i za pojačavanje i naglašavanje iskaza - intenzifikaciju.
Intenzifikatori: i, ni, također, ta, pa, samo, a također mogu i bar, barem, makar, god, ma, čak, ipak, opet...
- I on je došao. Nisu vjerovali ni njemu!
- On je također sudjelovao. Ta ne znam što ću učiniti!
- Pa zar ne vidiš da je to krivo? Pa naravno!
- Samo ti pričaj! Samo da znaš što se dogodilo!
- Pokloni mu bar neku sitnicu. Barem svrati na pola sata. Makar jednom budi sretan.
- Tko god dođe, bit će svečano primljen. Ma kako odlučila, ja sam uz tebe. To stoji čak petsto kuna!
- Premda su se trudili, opet nisu uspjeli. Iako su radili cijeli dan, ipak nisu stigli završiti posao.
[uredi] Usporedne čestice
Usporedne ili gradacijske čestice izražavaju stupnjevanje svojstva:
- mnogo, puno, malo, vrlo, veoma, gotovo, skoro, jedva, previše, sasvim, potpuno, posve, osobito, prilično, odviše, još, naročito...
- Ona je mnogo veća. Bio je vrlo malen. Izgledalo je gotovo neprimjetno.
[uredi] Poticajne čestice
Čestica neka služi za tvorbu imperativa za 3. lice jednine i množine, a također može izražavati poticaj.
- Neka radi što hoće! Neka se djeca vesele! Neka dođu!
Poticajna može biti i čestica da:
- Da samo znaš što je napravio! Da si smjesta došao!
Čestice hajde, de, daj, dede, deder pripadaju razgovornom stilu.
[uredi] Jesno-niječne čestice
Jesna čestica da, niječna čestica ne, naglašeni prezent pomoćnog glagola biti u trećem licu jednince jest.
- Da, doći ćemo! Ne, nije došao! Ne pitaj me to. Jest, javio mi je vijest.
[uredi] Prezentativi
Prezentativi su čestice evo, eto i eno. Odnose se redom na prvo, drugo i treće lice. No, postoje iznimke te one mogu upućivati i na radnju. Prezentativom se može smatrati i čestica gle.
- Evo mene! Eto tebe! Eno njega!
- Evo čovjeka! Eto, sve sam vam rekao! Evo, to je sve što znam! Eno, još uvijek su tamo!
- Gle budalu! Gle ono!
[uredi] Samostalne čestice
Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.
Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, na žalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo...
