Hendrik Elias
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hendrik Josef Elias (12. juni 1902. – 2. februar 1973.), belgijski političar, flamanski nacionalist, kolaboracionist za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Političku karijeru je počeo 1930. kao tajnik Vlaams Nationale Volkspartij i zastupnik u belgijskom parlamentu za općinu Gent-Eeklo u periodu od 1932. do 1944. Po osnivaju Flamanske nacionalne unije 1933. pridružio se novoj stranci i ubrzo je postao vodeći pripadnik umjerene stranačke struje. Nakon njemačke invazije postavljen je za gradonačelnika Genta, iako se protivio planovima o pripajanju Flandrije Trećem Reichu i zagovarao labaviju zajednicu.
Nakon smrti stranačkog vođe Stafa De Clercqa, 1942., Elias je preuzeo njegovu ulogu. Kao vodeći čovjek najvažnije kolaboracionističke organizacije trudio se zaustaviti regrutaciju Flamanaca u Waffen-SS i raspustiti Hitlerovu mladež. Krajem rata je ipak počeo bliže surađivati s nacistima u strahu od jačanja komunista.
Napredovanjem Saveznika na zapadnom bojištu, Elias je 1944. pobjegao iz Belgije u Njemačku; tamo je u egzilu djelovao belgijski kolaboracionistički pokret, no on nije sudjelovao u njemu. Nakon što su ga Francuzi uhitili, izručen je Belgiji gdje je isprva osuđen na smrtnu kaznu koja je kasnije zamijenjena doživotnim zatvorom; ipak je pušten 24. decembra 1959. Godine 1971. objavio je autobiografiju, Vijfentwintig Jaar Vlaamse Bewiging.
