Akšam-namaz
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dnevni namazi | |
Sabah-namaz Podne-namaz Ikindija-namaz Akšam-namaz Jacija-namaz |
|
Ostali farz namazi | |
Džuma-namaz Dženaza-namaz |
|
Vadžib namazi | |
Vitr-namaz Bajram-namaz |
|
Nafile namazi | |
Teravih-namaz Tehijjetul-mesdžid Istihara-namaz Hadže-namaz Duha-namaz Salatul-lejl |
Akšam namaz ili magrib ( مغرب) četvrti je od 5 propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju.
Sadržaj |
[izmijeni] Vrijeme akšam namaza
Vrijeme akšam namaza se različito tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu početka akšam namaza i smatraju da je to vrijeme kada sunce potpuno nestane sa horizonta, ali se razilaze u vremenu kraja namaza.
[izmijeni] Sunitski islam
- Hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije, smatraju da se vrijeme akšam namaza završava kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
- Malikijski mezheb i Šafijski mezheb - smatraju da se vrijeme akšam namaz završava čim se završi potrebno vrijeme da vjernik izvši obredno pranje (tj. abdest) i da klanja akšam namaz.
[izmijeni] Šiitski islam
Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja akšam namaza sve do ponoći i spajaju ga sa jacija namazom. To ne mora biti tačno u ponoć (24:00), nego je to vrijeme tačno na polovini između zalaska sunca i zore.
U vremenu kada sunce zalazi zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazaa).
[izmijeni] Način obavljanja akšam namaza
Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao Poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 3 rekijata, no moguće je poslije toga klanjati 2 rekijata dobrovoljnog (sunnet) namaza.
[izmijeni] Prije početka
Prije početka namaza, vjernik je dužan obaviti obredno pranje (tzv. abdest), zatim odlučiti zanijjetiti u srcu ili riječima, te okrenuti se prema Kibli. Muškarci su dužni proučiti i Ikamet.
[izmijeni] Početak namaza
Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi Allahu ekber. Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarcu i ženi nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva uključujući i njih.
[izmijeni] Rekijati
Rekijat obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijam), pregibanje (ruku') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda) sa pauzom.
Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj sa povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju da drže ruke povezane na prsima a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče tzv. Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekijatu. Nakon toga, obavezno je reći: "Utječem se Bogu od prokletog šejtana (đavola)" (ar. trans. "Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekijatu. Dalje se kaže "U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha, i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam namaz ima tri rekijata, to postoji tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo "U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm") i prvu suru iz Kur'ana - Fatihu.
Vjernik, zatim, uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćirilićnog slova G, odupirući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. Sa ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Bog onoga koji Ga hvali" (ar. trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju neka je Tebi hvala" (ar. trans. "Rabbenā we lekel-hamd").
Uz izgovor tekbira, vjernik se, zatim, spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed a.s. sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Bogu, i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite molitve (dove). U jednom rekijatu postoje dvije sedžde sa pauzom između njih u sjedećem položaju.
Sa učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekijat. Sa završetkom prvog rekijata, ustaje se na drugi. Nakon završetka dva rekijata dolazi sjedenje.
[izmijeni] Sjedenje
Akšam namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjatu u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekijat, ujedno i posljednji u akšam namazu. Na drugom sjedenju, vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova čime završava drugo sjedenje.
[izmijeni] Kraj namaza
Svaki namaz, pa i akšam namaz završava predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāhi", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.