Operacija Maslenica

Izvor: Wikipedija

Operacija Maslenica, oslobodilačka operacija Oružanih Snaga Republike Hrvatske i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RH. Vojna je akcija planirana i izvedena u razdoblju od 6. do 27. siječnja 1993., dok su borbe na terenu počele 22. siječnja 1993. u 6 sati. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruča, koju su pobunjeni Srbi digli u zrak.

Sadržaj

1 Uvod
2 Crta bojišnice i Operacija Maslenica
3 Politički pritisci, srpski protunapad i dovršenje operacije
4 Gubitci
5 Ocjena
6 Vanjske poveznice

[uredi] Uvod

Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač. U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split (4. gardijska brigada, taktičke grupe 112. i 113., 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna VP), specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.

[uredi] Crta bojišnice i Operacija Maslenica

Crta bojišnice uoči operacije bijaše: Dračevac, Križ, Sokin brig i Bili brig, na samom ulazu u Zadar. Sve su komunikacije bile prekinute i prema sjevernoj se Hrvatskoj išlo preko Paga. U zadarskom se zaleđu svakodnevno ubijalo i proganjalo Hrvate, palile i pljačkale njihove kuće iako je to bila UNPA zona pod zaštitom snaga UN-a koje su trebale omogućiti integraciju okupiranih područja, uvesti redarstvenu službu po nacionalnoj zastupljenosti i provesti Vanceov plan. Kako se nastavilo s kršenjima sporazuma o prijekidu vatre, ubijanjem i protjerivanje preostalih Hrvata, državni je vrh donio odluku o akciji koja će imati ograničeni domet i cilj - osloboditi dio zadarskog zaleđa i grad Zadar od neposrednog neprijateljskog djelovanja, osloboditi Jadransku magistralu i Novsko ždrilo i omogućiti prometno povezivanje sjevera i juga države. Prvog dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić, a sljedećih dana, do 26. siječnja i Babindub, zrakoplovna baza Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine uz preuzimanje šireg podrucja Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu. Neplanirano, oslobođena je i brana Peruča koju su u rujnu 1991. godine zaposjele srpske snage. Brana je bila minirana sa 30 tona eksploziva, a nakon pokretanja operacije srpske su snage aktivirale eksploziv, no nisu uspjele srušiti branu.

[uredi] Politički pritisci, srpski protunapad i dovršenje operacije

Četiri dana nakon početka napadaja Vijeće sigurnosti UN donosi rezoluciju 802 kojom traži da Hrvatska vojska i policija prekinu borbena djelovanja i napuste oslobođeni teritorij. Uslijedila je zapovijed za prijekid akcije i uspostavljanje aktivne obrane na dostignutoj crti, no ne i povlačenje s oslobođenog područja jer je cilj akcije bio povezati sjever i jug Hrvatske i maknuti neprijatelja iz neposredne blizine Zadra. Tijekom trajanja borbi dio tzv. međunarodne zajednice poduzeo je diplomatsku ofenzivu protiv Hrvatske. Pokrovitelji velikosrpskoga projekta u Londonu i Parizu dosta su nediplomatski javno pokazali pristranost i frustriranost zbog uspjeha Hrvatske vojske, te su poslali nosač zrakoplova u Jadransko more i otvoreno zaprijetili vojnom intervencijom.

Zbog stranih pritisaka OS RH zaustavile su napredovanje nadomak Obrovca i Benkovca, što su lokalni Srbi i srbijanske paravojne postrojbe iskoristili za dovlačenje pojačanja i protunapad. Po riječima generala Bobetka: «Operaciju smo izveli u dvije etape, dok treća etapa nije realizirana zbog intervencije iz svijeta, pa čak i ozbiljnih prijetnji... Početni odnos snaga, s kojim smo krenuli u prvu etapu, bio je otprilike po tri i pol tisuće ljudi na objema stranama. U drugoj etapi operacije neprijateljske snage su narasle na gotovo osam tisuća ljudi... Naše su snage na širokoj fronti u tom trenutku bile neukopane i neorganizirane za obranu, s rijetko zaposjednutom linijom. To je bio najopasniji trenutak cijele operacije. Po odnosu snaga, mogli su nas razbiti, ući u Zadar i pretvoriti operaciju "Maslenica" od velike hrvatske pobjede u veliki hrvatski poraz.» Naime, srpskim je snagama došla pomoć iz Srbije, sastavljena velikim dijelom od tzv. «Arkanovaca», tj. pripadnika paravojnih postrojbi kojima je zapovijedao Željko Ražnatović-Arkan. Protunapad srpskih snaga, sastavljenih od lokalnih srpskih postrojbi, Arkanovaca, te dijela vojnih jedinica iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kojim je zapovijedao general Ratko Mladić, odbijen je helikopterskim desantom dijela 3. gardijske brigade. Hrvatska Vojska je potom krenula u novi napad, no taj je zaustavio predsjednik Tuđman zbog prijetnji sankcijama koje su pokušavali nametnuti već spomenuti krugovi tzv. međunarodne zajednice.

[uredi] Gubitci

U cijeloj je operaciji, po dostupnim procjenama, poginulo 114 hrvatskih branitelja i 490 srpskih vojnika.

[uredi] Ocjena

Operacija Maslenica predstavlja važni dio Domovinskoga rata. Neprijatelj je odbačen od grada Zadra, povezan je sjeverni i južni dio Hrvatske, dok su hrvatske vojne i policijske postrojbe stjecale bojno iskustvo u napadajima na taktičkoj razini, koje će poslije biti iskorišteno u konačnom oslobođenju Hrvatske.