Martinska Ves

Izvor: Wikipedija

Martinska Ves
Županija	Sisačko-moslavačka
Broj stanovnika (2001.)	4.026
Površina	km ²
Naselja u sastavu općine
Načelnik općine	Stjepan Ivoš

Martinska Ves je općina u Hrvatskoj.

Sadržaj

1 Uprava
2 Zemljopis
3 Stanovništvo
4 Povijest
5 Gospodarstvo
6 Slavni ljudi
7 Obilježja i znamenitosti
8 Kultura
9 Foto galerija

[uredi] Uprava

Zamjenik načelnika Ivan Jakopinec

Općinsko poglavarstvo Ivan Brlečić, Janica Fiolić, Božidar Gavron, Stjepan Ivoš i Ivan Jakopinec

[uredi] Zemljopis

Općina Martinska Ves nalazi se uzvodno, sjeverno, od Siska, u tkz. sisačkoj gornjoj Posavini. S istoka je omeđuje rijeka Lonja i bivša rijeka Črnec, (poznato Črnec polje), a sa zapada rijeka Odra. Graniči sa općinama Sisak, Ivanić Grad, Orle, Lekenik, Velika Ludina. Površine je 124,87 kvadratnih kilometara.

Općina obuhvaća naselja: Desni Dubrovčak, Desno Trebarjevo, Desno Željezno, Jezero Posavsko, Lijeva Luka, Lijevo Trebarjevo, Lijevo Željezno, Ljubljanica, Mahovo, Martinska Ves (Lijeva i Desna), Setuš, Strelečko, Strelečko Naselje, Tišina Erdedska, Tišina Kaptolska i Žirčica

Središnja župa je sv. Martina u Martinskoj Vesi i prostire se na većem području općine. Ostale župe koje se dijelom rasprostiru u općini su: sv. Quirina iz sisačkog naselja Zeleni Brijeg (Tišina Kaptolska i Žirčica); sv.Josipa Radnika, Galdovo (Tišina Erdedska); sv.Maksimilijan, Posavski Bregi (Desni Dubrovčak i Jezero Posavsko).

[uredi] Stanovništvo

Općina broji 4.026 stanovnika. Najveće naselje u općini po DZS-u je Strelečko sa 511 stanovnika. Sjedište općine, Desna Martinska Ves broji 381 stanovnika. Detaljnije o popisu na [1]. U međuvremenu je napravljen novi ustroj općine, tako da se Strelečko dijeli na dva dijela (gore navedeno), a obje obale Martinske Vesi se spajaju u jedno naselje, i postaju najveće naselje, stime da je Lijeva Martinska Ves ipak po popisu, kao jedinica, najveće naselje sa 419 stanovnika.

[uredi] Povijest

Na području općine Martinska Ves raspostiru se četiri župe. Središnja župa je sv. Martina biskupa sa sjedištem u Martinskoj Vesi Desnoj. Zbog dostupnosti podataka za navedenu župu i povezanosti sa samom Općinom navesti čemo povijesne podatke za istu.

Povijest župe Martinska Ves

1334. -prvi spomen župe Martinska Ves-u spisima Ivana arhiđakona goričkog

[2]. "Gospodarska simbolika Kune". "Mihajlo Lanović mislio je daje Slavonija imala kunu u svom grbu zato što se u njoj plaćao porez zvan marturina ili kunovina. O ovome porezu zagrebački kanonik Ivan arhiđakon gorički govori u svojim "Statuta capituli Zagrabiensis", pisanim oko 1334. g., u gl. XIV. On kaže da su seljaci sela i drugih posjeda koje je Kaptol držao (u okolici Zagreba) nazivani marturinarii stoga što su nekoć bili obvezatni gospodarima davati po jednu kuneću kožu godišnje. Te su se kože koristile za podstavu odjeće, a jedna je koža vrijedila sedamnaest dobrih banskih denara (Tkalčić: Monumenta historica episeopatus Zagrabiensis, II., 1874., str. 22) (Lanović, 1939.: 13 (90)). Marturina ili mardurina, kako se još u našim izvorima javlja, dolazi od srednjovjekovne latinske riječi koja se javlja u nekoliko oblika: martes / martha / martor / mardarius / mardolum / mardor. Ova je riječ u srednjovjekovni latinski došla iz germanskih jezika." op.a. citat, copypaste, iz poveznice.

1353. -drugi spomen u ispravi kralja Ljudevita

1501. -spomen prvog župnika po imenu Ivan

1574. i 1588. -spomen župe u Kanonskim vizitacijama zagrebačke nadbiskupije [3]

1639. -počinju redovite Vizitacije župe

1653.-1670. -razdoblje triju seljačkih buna posavskih seljaka

1696. -1943. -u župi djeljuju kapelani

1731. -spomen današnje župe u Kanonskoj vizitaciji

1736. -sagrađena krstionica u župnoj crkvi

1740. -prvi spomen organiziranog poučavanja u Martinskoj Vesi

1740. -spominje se prvi župni orguljaš Martin Babić

1750. -sagrađena propovjedaonica u župnoj crkvi

1758. -župnik Mihaly Šilobod- Bolšić piše prvu hrvatsku računicu "Arithmetika Horvatszka"

1760. -župnik Mihaly Šilobod- Bolšić sastavlja priručnik crkvenog pjevanja, pod nazivom "Fundamentum cantus gregoriani", za potrebe zagrebačke biskupije

1756. ili 1760. -zagrebački biskup Stjepan Puc posvetio župnu crkvu

1770. -u župnoj crkvi pokopana plemkinja Bara Petković

1789. -od župe M. Ves odvaja se Desni i Lijevi Dubrovčak u novu župu Dubrovčak, na području Otoka Ivanić

1830. -na župu dolazi vlč. Stjepan Tolvajčić, požrtvovni duhovni pastir i dobar rodoljub; uređuje zvona i orgulje, potiče izgradnju nasipa oko D. Mart. Vesi za obranu od poplava; školski nadzornik

1852. -utemeljena Opća pučka škola u Martinskoj Vesi

1856. -umire župnik Tolvajčić (grob uz crkvu)

1857. -djeljuje župnik Vilim

1859. -postavljeno veliko zvono u tornju crkve; prošireno novo groblje u blizini crkve

1871. -Švelec: izdaje "Gospodarski kalendar" za poduku puka; osniva župnu knjižnicu

1871. -u Trebarjevu Desnom rođen političar Stjepan Radić

1882. -zagrebački orguljar Mijo Heferer gradi nove orgulje u župnoj crkvi

1886. -talijanski slikar Marco Antonini izrađuje dvije velike slike (a la fresco) na stropu crkve

1896. -mladomisnik Mirko Dovranić iz Lijeve Luke služi svoju prvu sv. Misu u Mart. Vesi

1898. -nabavljen Križni put za župnu crkvu

1901.-1989. -djelovanje časnih sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog u župi M. Ves

1903. -župnik Dagša gradi kapelice sv. Roka u Željeznom Desnom i BDM Žalosne u Željeznom Lijevom

1909. -osnovano prvo DVD u Martinskoj Vesi Desnoj, vjerojatno na poticaj župnika Dagše, koje je pokrivalo područje cijele župe. Kasnije su se iz tog društva izdojila samostalna seoska društva: 1928 -Trebarjevo Desno; 1949. -Mahovo; 1951. -Martinska Ves Lijeva

1925. -u cintoru crkve podignuta kapelica Gospe Lurdske, povodom obilježavanja 1000. obljetnice Hrvatskog kraljestva

1944. -sisački tjednik "Hrvatske novine" u nekoliko nastavaka publicira povijest župe M. Ves iz pera Karla Gruičića

1940. -1980. -djelovanje časne sestre Kanizije Črnilec

1959., 1987. i 2002. -održane Svete Misije pod vodstvom Isusovaca

1962. -sagrađen župni stan

1971. -prigodom 100. obljetnice rođenja Stjepana Radića, po prvi put je asfaltirana cesta Sisak- Trebarjevo Desno

1973. -sagrađena kapelica Presvetog trojstva u Setušu, na inicijativu župnika Franje Talana

2002. -sagrađen most "Martinska Ves"

Sela koja pripadaju župi Martinska Ves su: Martinska Ves Desna, Martinska Ves Lijeva, Trebarjevo Desno, Trebarjevo Lijevo, Željezno Desno, Željezno Lijevo, Luka Lijeva, Mahovo, Ljubljanica i Setuš

Podatke prikupio prof. Domagoj Sremić, uredio i postavio Željko Golub

[uredi] Gospodarstvo

Općina obzirom na veličinu i mogučnosti nije dovoljno gospodarski razvijena. Od industrijsko-proizvodnih subjekata možemo izdvojiti: dvije pilane: "Požgajec", Desno Željezno i "Juračak", Desna Mart. Ves; "GEC bezalkoholna pića", "Kelečić"-proizvodnja stočne hrane- oba iz Tišine Erdedske; "Detines" proizvodnja građevinskog eksploziva u prostorijama bivše Posavke u Mahovu, iz Zagreba; te poduzeće "Knez Dubrovnik" iz Dubrovnika koje djeluje u prostorima sada već bivše PZ Martinska Ves i bavi se tovom stoke za dubrovačko područje.

[uredi] Slavni ljudi

Braća Stjepan i Antun Radić iz Trebarjeva Desnog
nadbiskup Juraj Posilović, porijeklom iz Dubrovčaka Desnog

[uredi] Obilježja i znamenitosti

Općina Martinska Ves je izrazito poljoprivredni kraj svelikim površinama oranica ( prvenstveno na lijevoj obali, na nekadašnjim površinama bivšeg poljoprivrednog kombinata "Posavka", koji je opet nastao na velikim pašnjačkim površinama tadašnjih bivših seljačkih zajednica) i pašnjačkim površinama uz rijeke Odru i Lonju. Treba napomenuti i da je dio općine, Črnec polje, postojanjem kanala Sava-Lonja-Strug, danas vodopoplavno područje gradova Zagreba i Siska. Čime je, uz izgradnju poljoprivrednih površina propale "Posavke", trajno narušena ekološko-biološka ravnoteža lijeve obale Save, i ugrožena temeljna egzistencija ljudi toga kraja.

Najznačajniji građevinski simbol Općine Martinska Ves i Martinske Posavine je Most "Martinska Ves", sagrađen 2002. godine, dužine 165 metara. Specifičnost mosta je u tome što je viseće konstrukcije, tkz. viseći most. Treći u Hrvatskoj, ali jedini prometno raspoloživ. I jedini most između velikih gradova, Siska i Zagreba. Slike istog možete vidjeti na donjim slikama i datim poveznicama.

"Hrvatski Posavac" [4] je konj hrvatske autohtone pasmine sa domicilom u sisačko- moslavačkoj županiji, odnosno, u sisačkoj posavini. I dijelom u Moslavini i južnom, posavskom dijelu zagrebačke županije.

Žila kucavica ovog područja je rijeka Sava
Nacionalni sastav stanovništva: 99% Hrvati
Vjerski sastav stanovništva: 99% Rimokatolici
Dan župe i općine: 11. Studeni- blagdan sv. Martina

Bogatstvo kulturnog nasljeđa su narodne nošnje od lanenog platna sa slikovitim vezom koji su i danas originalni izvori prepoznatljivosti ovog kraja.
Posavske drvene kuće, "iže na trem" i danas dominiraju ovim krajem, a znak su originalnosti posavskog graditeljstva i graditelja, koje i Janko Matko spominje u svojim djelima, kao palire iz Posavine.

[uredi] Kultura

Najznačajnije kulturno događanje je Županijska smotra folklora "Martinski susreti", koje se održava svake godine od 1986. god. prigodom proslave rođenja braće Radić. 11. VI.

Također je vrijedno spomenuti Međunarodno vatrogasno natjecanje "KUP Posavine" koje se održava svake godine zadnjeg vikenda u mjesecu kolovozu u organizaciji DVD-a Desno Trebarjevo na kojem sudjeluju najbolje natjecateljske ekipe iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke.