Suradnik:Ipernar/Protestantski stav o sakramentu ispovijedi
Izvor: Wikipedija
Obred pomirenja
U starozavjetnom Svetištu žrtve su se ponavljale jer "bez prolijevanja krvi nema praštanja" (Heb 9,22). Ova obredna parabola o otkupu ponavljala se iz godine u godinu. Mojsiju je na Sinaju pokazana „slika, kopija ili preslika nebeske svetinje“ (Izl 25.9-40), Sveto pismo naziva Svetište što ga je on načinio kao „slike nebeske stvarnosti“, a njenu svetinju kao „sliku prave“ (Heb 9.23-24). Suprotno tome, stvarno pomirenje, odnosno otkupiteljska smrt Isusa Krista zbila se na Golgoti "jedanput za sva vremena" (Hebrejima 9,26-28; 10,10-14). Na križu je potpuno isplaćena kazna za ljudski grijeh i udovoljeno je Božanskoj pravdi. Jer "Plaća grijeha je smrt" (Rimljanima 6,23), a "Krist je, suglasno pismima, umro za naše grijehe" (1. Korinčanima 15,3), "Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne"; "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscjeliše" (Izaija 53,5). Njegovom smrću mi smo opravdani tj. pomireni "i svi su opravdani darom njegove milosi, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvlju bude Pomirilište po vjeru" (Rimljanima 3,24-25), "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta" (1.Iv,1-2). Drugim riječima, protestanti smatraju da je sam obred pomirenja dovršen Kristovom smrću na križu. To je stav svih protestantskih crkava uključujući Adventiste sedmog dana
Isus Krist jedini posrednik između Boga i ljudi
Biblija jasno govori: "Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus" (1. Timoteju 2,5), "Krist naime nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim" (Heb 9,24), te da Krist može "zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Hebrejima 7,25), odnosno govori da posredničku ulogu ima sam Isus Krist, a ne njegov navodni zemaljski posrednik. Mi nismo opravdani (pomireni) sa Bogom riječima nekog crkvenog dužnosnika ili našom zaslugom, već vjerom u svemoćnog Otkupitelja, Njegovom žrtvom na križu i Božjom milošću ("Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji" Ef 2.8).
Martin Luther naglašavao je da svoj pogled vjere treba upirati uvijek u Krista, da se uzdamo u Kristov život i njegovu pobjedu. Krist nas spašava, a ne crkva ili sakramenti ("Jer Krist je svrha i svršetak Zakona, da se opravdava svatko tko u njega vjeruje") ustao je protiv indulgencija odnosno nauke o Oprostu. Pape i protupape su tvrdile da mogu iz riznice svetaca crpsti milot za oproštenje vremenskih kazni za grijehe, i to ne samo živih već i mrtvih. Luther je 31.X 1517.g. pribio je na vrata crkve u Wittenbergu svojih 95 teza, u kojima je poricao vrijednost oproštajnica. Povod za pribijanje ovih teza bio je dolazak dominikanca Tetzela, papinog opunomočenika za prodavanje oproštajnica. Tetzel je tada naime, u papino ime prodavao oproštajnice od prošlih i budućih grijeha, bez potrebe vjere i pokajanja, oproštenje se moglo kupiti ne samo za žive, već i za mrtve koji navodno borave u čistilištu. Tetzel je tvrdio da se duša, čim novac padne u sandučić za darove, odmah oslobađa iz čistilišta.
William Tyndale, najveći engleski reformator, odličan lingvist i prvi prevodilac Novog zavjeta s Grčkog na Engleski također se slagao s Lutherom da je nauka o čistilištu "papinska izmišljotina", a ne dio Božjeg djela. Zbog toga je bio izveden na sud, obješen i spaljen.
Najbliži Tydellov suradnik John Frith napisao je Raspravu o čistilištu u tri dijela, u kojoj odgovara Thomasu Moreu (državnom tajniku za vrijeme Henrika VIII), biskupu Fisheru i Rastellu (Moreovu šurjaku), na njihove tvrdnje i stav o čistilištu. On pobija nauku o čistilištu argumentima da je uskrsnuće jedina nada u budući život i da život vječni imamo samo u Kristu. Uhapšen i zatvoren, mučen glađu, zlostavljan i osuđen na smrt bila mu je dana mogućnost da bude pomilovan pod uvjetom da pozitivno odgovori na dva pitanja, 1. vjeruje li u Čistilište i 2. vjeruje li u transupstancijaciju. On je dogovorio da se ni čistilište ni transupstancija ne mogu dokazati Svetim pismom. ovo poricanje bilo je njegova smrtna presuda. Spaljen je na lomači u Smithfieldu izvan Londona 4. VII 1533.g.
Jan Hus imao je isto vjerovanje, propovjedao je nepatvoreno evanđelje i odbacio crkvena vjerovanja koja nisu imala veze sa Svetim pismom. Privezan za stup lomače, još je jednom pozvan da odbaci svoje "zablude". Hus je nato uzviknuo "Kakvih zabluda da se odreknem? Ne osjećam se uopće krivim. zazivam Boga za svjedoka da je sve što sam ja pisao i propovjedao bilo sa ciljem da spasim duše od grijeha i propasti, spreman sam stoga vlastitom krvlju zapečatiti istinu koju sam propovjedao", ubrzo nakon toga i on je pogubljen.
Priznanje grijeha Bogu i pokajanje uvijet za dobivanje oprosta
Protestanti se ispovijedaju Bogu uz posredništvom Isusa Krista, jer vjeruju da samo on, a ne crkva i sakramenti mogu utjecati na naše spasenje vodeći se Božjom riječju da "Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1. Ivanova 1,9). Uvjet za Božji oprost je vjera koja se svjedoći djelima (dakle ne formalna, tj. samo na papiru) i ljubav prema Bogu i ljudima koja se iskazuje vršenjem Božjih zapovijedi "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,15), "Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi" (Iv 14,21), "Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi" (Iv 15,10).
Krist ima ulogu velikog svećenika
Biblija nam jasno govori da uloga velikog (tj. vrhovnog) svećenika koji je ujedno i posrednik između Boga i ljudi zauvijek pripada Isusu Kristu sukladno Svetom pismu: „Ali Krist, pošto se pojavio kao veliki svećenik budućih dobara prolazeći većim i savršenijim šatorom koji nije napravljen rukom, to jest koji ne pripada ovomu svijetu, ušao je jedanput zauvijek, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi i pribavio nam vječni otkup“ (Heb 9.11-12), Tako ni Krist nije sam sebi dodjelio velikosvećenićku čast, nego onaj koji mu upravi riječi: "Ti si sin moj, ja te danas rodih“, kao što i na drugome mjestu veli: „Ti si svećenik zauvijek, sličan Melkisedeku“ (Heb 5.5-6), “Zato, sveta braćo, koji ste dionici nebeskog poziva, promatrajte poslanika i velikog svećenika naše vjere, Isusa. On je vjeran onomu koji ga postavi (velikim svećenikom), kao što biješe i Mojsije u svoj kući Božjoj“ (Heb 3.1-2), "I kad se pojavi vrhovni pastir, primit ćete neuveli vijenac - slavu!" (1.Petrova 5,4). Katolička crkva je pak papu, a ne Isusa Krista nazivala velikim svećenikom (Pontifex Maximus), dok danas papu naziva vrhovnim svećenikom (Summus Pontifex), što je i njegova službena titula.
Osporavanje Kristove uloge
Zbog odbacivanja Kristove uloge u pomirenju, posredništvu te poglavarstvu nad crkvom odnosno postavljanja nekih drugih središta namjesto Krista u crkvenim učenjima Martin Luther, Jan Hus kao i Jean Calvin, te prva osoba koja je prevela Bibliju na engleski jezik John Wycliffe, kao i sve protestantske crkve do početka 20. st. smatrale su papu antikristom. Vjerovali su da odvajanje biblijskog nauka od Isua Krista vodi do pogrešnog razumijevanja "puta, istine i života" (Iv 14,6). Naravi i cilju antikrista odgovara da nameće druga središta istine, a ne Krista. (U grčkom izvorniku antikrist može značiti ne samo 'protiv Krista' već i 'namjesto Krista').
Protestantske crkve kod nas koje prihvaćaju ovaj nauk
Protestantske crkve, uključujući Adventiste sedmog dana i Baptiste odbacuju ulogu crkvenih službenika u pomirenju s Bogom.
Katolici ubijeni radi vjere u sakrament ispovijedi
Ovakva uvjerenja protestantskih kršćana dovela su do brojnih mučenja i pogubljenja katolika na područjima gdje su protestanti bili na vlasti. Među najpoznatije pripada Ivan Sarkander kojega su protestanti 14. veljače 1620. tri sata rastezali, potom 17. veljače i konačno 18. veljače kad je i podlegao mukama, a sve zbog svoje vjere u sakrament ispovijedi.
Poveznice
Vidi i: Čistilište
