Božidar Magovac
Izvor: Wikipedija
Božidar Magovac (Zagreb, 13. studenog 1908. – Zagreb, 24. siječnja 1955.), hrvatski publicist i političar.
Gimnaziju polazio u Karlovcu, a studira na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi i Filozofskom fakultetu (etnologiju) u Zagrebu, od 1927. član uredništva i korektor Doma, a od 1928. tajnik Sveučilišnog udruženja Matija Gubec. God. 1929. postao poslovođom Seljačke sloge, sudjelovao 1935. u njenoj obnovi i izabran za tajnika. U partizane odlazi 1943. Iste god. izabran u Tajništvo ZAVNOH-a, Predsjedništvo AVNOJ-a i za potpredsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ). Na pripremama 2. zasjedanja AVNOJ-a predlaže konfederalno uređenje Jugoslavije. Potpisao je izjavu ZAVNOH-a u kojom se utvrđuju uvjeti suradnje pristaša HSS-a s partizanima. Optužio je vodstvo HSS-a na čelu s V. Mačekom za izdaju. Početkom god. 1944. ulazi u sukob s A. Hebrangom. Iste god. postao potpredsjednikom IO HSS-a. Ubrzo na tu dužnost daje ostavku kao i na mjesto potpredsjednika NKOJ-a, a isključen je iz IO JNOF-a Hrvatske te pritvoren. Nakon završetka II. svjet. rata bio je ravnatelj Gradske knjižnice u Zagrebu (1945-1947.), održavao je redovite kontakte s I. Šubašićem. Zajedno planiraju pregovore HSS-a s komunističkim režimom. God. 1947. uhićen, 1948. osuđen na zatvor iz kojeg se vratio 1953. god. Bio član uredništva Narodnog vala, Seljačke prosvjete, Evolucije, Jutarnjeg lista, Obzora, Seljačka sloga, Hrvatske enciklopedije, sabranih djela Antuna Radića i dr. Pokrenuo i uređivao novine Zlatni klas, Seljački svijet. Uređivao Kalendar Seljačke sloge, Seljački kalendar i Slobodni dom.
