Alergija

Izvor: Wikipedija

NAPOMENA: WIKIPEDIJA NE DAJE LIJEČNIČKE SAVJETE

Sama riječ alergija se odnosi na više različitih reakcija tijela. U preosjetljivosti tipa 1, tijelo je preosjetljivo, a za obranu stvara antitijela. Kada je osoba preosjetljiva, izložena je alergenima. Sama riječ alergija (αλλεργία) dolazi iz dvije grčke riječi: 'allos'(άλλος), što znači drugo, te 'ergon' (έργον), što znači rad. Preosjetljivost tipa 1 se očituje u pretjeranoj aktivnosti mastocita i bazofila pod utjecajem imunoglobulina E, što uzrokuje različite simptome:

• od onih benignih (dobroćudnih), poput curenja nosa, kašlja, kihanja...
• do onih koji ugrožavaju život, poput anafilaksije i anafilaktički šok.

Sadržaj 1 Povijest 2 Znakovi i simptomi 2.1 Lokalni simptomi 2.2 Anafilaksija 3 Dijagnosticiranje 3.1 Kožni test 3.1.1 Problemi s kožnim testom 3.2 Provokacijski test 3.3 Krvni test 4 Liječenje 4.1 Imunoterapija 4.2 Kemoterapija 4.3 Alternativne terapije 5 Fiziološke karakteristike alergija 5.1 Akutni odgovor 5.2 Zakašnjela reakcija 6 Osnove alergijskih reakcija 6.1 Genetička osnova 6.2 Povezivanje s parazitima 7 Povećanje broja alergija 7.1 Higijenska pretpostavka 7.2 Povećana potrošnja kemikalija

[uredi] Povijest

Koncept i izraz alergija je osmišljena od bečkog pedijatra Clemensa von Pirqueta, i to 1906. godine. Taj liječnik je uvidio da su tjelesne reakcije njegovih pacijenata povezane s vanjskim alergenima, poput prašinae, peludi ili određena hrane.

Dugo vremena se mislilo da su sve preosjetljivosti uzrokovane nepravilnim djelovanjem imunoglobulina tipa IgE, no ispostavilo se da je mnogo raznih mehanizama koji u sebi imaju štetne molekule odgovorne za bezbroj nepravilnosti unutar tijela, prije smatranih alergijama. Dva znanstvenika, P. G. H. Gell i R. R. A. Coombs su stvorila shemu od 4 tipa preosjetljivosti (danas znamo za još jednu). Preosjetljivost tipa 1 se danas naziva alergija.

[uredi] Znakovi i simptomi

Alergija je karakterizirana burnim reakcijama na alergene. Reakcije mogu biti lokalne (na jednom mjestu) ili se očitovati na kompletnom tijelu (anafilaksija).

[uredi] Lokalni simptomi

• nos: gutanje sline (alergijski rinitis)
• oči: crvenilo, češanje, alergijski konjunktivitis
• dišni putovi: moguća pojava astme, dispneja (otežano disanje, glad za zrakom)
• uši: osjećaj da su uši pune, moguća pojava boli, oba uha ne rade u paru zbog drenaže Eustahijeve cijevi
• koža: razni osipi, poput ekcema, urtikarije, kontaktnog dermatitisa i sl.

[uredi] Anafilaksija

Može uzrokovati razne kožne reakcije s obzirom na jačinu reakcije. Klinička slika započinje odmah nakon unošenja alergena parenteralno (preko kože, mišića ili vena) ili peroralno (kroz usta). Većina reakcija događa se unutar jednog sata. Može započeti uvodnim simptomima u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice usne šupljine, angioedema (otoka rahlog potkožnog tkiva). Dolazi do stezanja bronhija, edema larinksa (grkljana), epiglotisa (poklopca grkljana) i okolnog tkiva. Dalje se može razviti kardiovaskularni kolaps koji je praćen hipotenzijom (niskim tlakom), tahikardijom (ubrzanim radom srca), koja u pravilu dovodi do teške aritmije, a zbog smanjenog protoka krvi u mozgu može se javiti vrtoglavica, gubitak svijesti, koma, čak i smrt.

Simptomi anafilaksije

• svrbež kože, crvenilo, angioedem
• dispneja, kašalj
• rinoreja (sekrecija iz nosne šupljine, iscjedak)
• otežano gutanje
• mučnina
• tahikardija, hipotenzija
• vrtoglavica, slabost, poremećaj svijesti
• midrijaza (proširenje zjenica)
• anksioznost (napetost, strah, nemir)
• koma (potpuni gubitak svijesti)

Veliki postotak ljudi danas pati od peludne groznice, kao odgovor na pelud iz zraka. Astmatičari su vrlo često alergični na grinje. No, osim na prirodne tvari, alergije se mogu pojaviti i kao reakcija na lijekove (poput penicilina cefalosporina, karbapenema, nitrofurantoina, sulfonamida, antikonvulziva, anestetika, antituberulotika, acetilsalicilne kiseline i njoj srodnih lijekova (tzv. nesteroidnih antireumatika).

[uredi] Dijagnosticiranje

Postoji više načina za postavljanje dijagnoze o alergijama. U prvom redu liječnik uzima obiteljsku anamnezu (prethodna oboljenja, nasljedne bolesti, simptomi, trajanje i tijek, prehrambene navike, eventualno prethodno liječenje alergija i ostale podatke koji mogu pomoći u dijagnosticiranju). Nakon razgovora slijede testovi koji mogu dati precizniju dijagnozu:

• Kožni test
• Provokacijski testovi
• Krvne pretrage

Rezultate tih testiranja svakako treba interpretirati iskusan alergolog zbog mnogobrojnih lažno pozitivnih kožnih reakcija.

[uredi] Kožni test

Najlakši i najbrži način testiranja je kožni test, koji se može izvesti na nekoliko načina. Kožnim testovima liječnik određuje ima li pacijent u koži protutijela IgE (imunoglobulin E) koja reagiraju na određeni alergen (tvornički pripremljen ekstrakt različitih alergena).

• Test uboda (prick) koji se izvodi ubodnom lancetom, naziva se tako, jer se mnoštvo iglica ubadaju u kožu pacijenta. Na tim iglicama su uzorci sumnjivih alergena (trava, pelud, ekstrakt kikirikija...), koji se malim ubodom ili kirurškim nožem postave pod kožu i pravilno označe tintom ili bojom. Te tinte ili boje moraju biti pažljivo odabrane, jer i one same mogu pobuditi alergijsku reakciju. Pogodna područja za testiranje su podlaktica ili leđa. Ako je pacijent alergičan na tvar koja je unesena u organizam, reakcija će biti očita za 15 do 30 minuta. Kod malo do umjereno osjetljivih pacijenata na neku tvar, pojavit će se samo malo crvenilo ili najviše češanje, dok se kod visoko osjetljivih pacijenata javlja urtikarija.
• Test grebanjem (scratch) primjenjuje se kod testiranja preosjetljivosti na lijekove.
• Test kontaktnim načinom primjenjuje se kod testiranja na različite kontaktne alergene (metale, formalin, epoksi-smole)

Nakon postupka, liječnik može nanijeti steroidnu kremu na ispitano i nadraženo područje, kako bi ublažio posljedice testiranja poput crvenila, osipa, upale.

[uredi] Problemi s kožnim testom

Iako je ovaj test jednostavan i financijski isplativ, u sebi nosi i skrivene rizike. Postoji naime mogućnost, da se reakcija pojavi tek nakon nekoliko sati i može trajati 24 sata. Moguće je i dugotrajno oštećenje tkiva. Srećom, opisane tegobe su iznimno rijetke.

Također postoje i alergeni na koje neki pacijenti nisu testirani. Tako organizam tog pacijenta se dalje može izlagati nekoj tvari koja ga tjera na reakciju. Ili, pacijent može biti pod alergijom prilikom testa, a da na testu ne pokaže reakciju na tvar koja je uzročnik te alergije, tako da kožni testovi često daju lažno negativne rezultate.

[uredi] Provokacijski test

U bolesnika se izaziva blaži alergijski odgovor izravnom primjenom na sluznicu nosa, očiju, bronha ili želuca. S obzirom da taj test nosi određene rizike neželjenih posljedica, koje mogu biti i vrlo ozbiljne, najčešće se izvode samo u specijaliziranim bolničkim odjelima.

[uredi] Krvni test

RIST (Radio-Immuno-Sorbent-Test) u kojem se utvrđuje cjelokupno imunoglobulin E i izražava se količinski.

RAST (Radio-Allergo-Sorbent-Test) u kojem se određuje IgE za pojedine alergene i izražava se najćešće u razredima. Koriste se često kada su u pitanju mala djeca i pacijenti koji pate od ekcema.

[uredi] Liječenje

Kao i kod dijagnosticiranja, ima više načina i za liječenje problema alergija. Jedan od najučinkovitijih je očistiti mjesto boravka od alergena koji izazivaju reakcije pojedinca, te izbjegavati mjesta koja takve alergene sadržavaju.

[uredi] Imunoterapija

Smanjivanje preosjetljivosti na pojedine tvari (hiposentisizacija) je oblik imunoterapije kod kojih se pacijent cijepi protiv alergena uzročnika alergije. Takav tretman može ili smanjiti osjetljivost ili je potpuno eliminirati, a oslanja se na progresivno oslabljivanje IgE.

1960. godine, dr. Len McEwen je razvio tretman za liječenje alergija poznat kao, prevedeno s engleskog jezika, smanjivanje osjetljivosti potenciranjem enzima, ili EPD (enzyme potentiated desensitization). EPD koriste mnogo manje količine antigena (tvari koje potiču imunološku reakciju) nego pri uobičajenoj terapiji, a još se dodaju i enzimi. Takvo liječenje je dostupno u Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je takva terapija bila dostupna i u SAD-u sve do 2001., nakon što se otkrilo da su se provodile nezakonite analize i proučavanja te terapije. Umjesto EPD, danas se u SAD-u koristi LDA (en. 'Low Dose Antigens', hr. Mala doza antigena), koja ima odobrenje za upotrebu kod vrlo malog broja liječnika u SAD-u. No, i u današnje vrijeme ove se terapije smatraju eksperimentalnima od strane mnogih uglednih liječnika i osiguravajućih tvrtki. Također se provode istraživanja je li ovaj lijek uopće učinkovitiji od placeba.

Treći način imunoterapije uključuje intravenozno davanje injekcije koja sadrži monoklonalna anti-IgE tijela. Tijela se spajaju da oslobode još prostora za IgE signalirajući uzroke preosjetljivosti živčanom sustavu. Oni ne povezuju IgE koji je već povezan s receptorima na basofilima i mastocitima, jer bi to dovelo do još jedne alergijske reakcije.

[uredi] Kemoterapija

Nekoliko antagonističkih lijekova se služe za prevenciju od alergijskih uzročnika, sprječavajući proces granulacije i aktivaciju štetnih stanica. Ti lijekovi u sebi sadrže antihistamine, epinefrin (adrenalin) i kortison. Njihova svrha je ublažavanje simptoma alergije, ali su neučinkoviti u permanentnom (stalnom) otklanjanju alergije. Ipak mogu spasiti život osobama s rizikom od anafilaksije (zato bi sve osobe alergične na lješnjake, kikiriki, školjke..., s mogućnošću daljnjeg razvijanja anafilaksije ako alergična osoba dođe u kontakt s njima, trebale nositi ampulicu adrenalina).

[uredi] Alternativne terapije

U alternativnoj medicini i među njezinim poklonicima, ovakva vrsta liječenja smatra se efektivnom u tretmanima alergija. Posebno se cijene homeopatija, biljna medicina, tradicionalna kineska medicina i kineziologija. No, nema nijednog dokaza koji bi potvrdio istinitost i djelotvornost ovakve vrste medicine. Svi ozbiljni liječnici i znanstvenici odbacuju ovakvu granu medicine.

[uredi] Fiziološke karakteristike alergija

Sve preosjetljive osobe imaju poremećaj negdje u imunološkom procesu. Točan uzrok tome nije uvijek vidljiv, no pretpostavlja se da su uzroci na genetičkoj, okolišnoj ili nekoj trećoj osnovi. I da su ovo točni uzroci, ne bi se očitovali isto na svakoj alergičnoj osobi, tj. varirali bi od jedne do druge osobe.

[uredi] Akutni odgovor

Razlika između normalne reakcije na strano tijelo i preosjetljive reakcije tipa 1 je ta što je izlučevina stanice plazme, IgE, različit od ili IgM ili IgG. IgE se spaja s Fc receptorima na površini mastocita i basofila, koji sudjeluju u akutnoj alergijskoj reakciji.

Kada je IgE izlučen, spaja se na Fc receptore na mastocitima ili basofilima, te je takva IgE stanica reagirala na alergen. Ponovna izlaganja istom alergenu uzrokuju ponovnu aktivaciju IgE, koji signalizira degranulaciju osjetljivih mastocita i basofila. Postoji čvrst dokaz da mastociti i basofili trebaju sustimulacijske signale za degranulaciju unutar tijela (in vivo), koji proizlaze iz proteinskih receptora, poput onog kemokinskog. Granule ispuštaju histamin i druge nadražujuće kemijske stanice (citokine, interleukine, leukotriene i prostaglandine) u okolno tkivo, pritom uzrokujući razne efekte, kao npr.: proširenje krvnih žila, smanjivanje krvnog tlaka, stimuliranje živaca i stezanje (kontrakcija) glatkih mišića. Rezultati su već opisani (češanje, crvenilo...) i anafilaksija. Ovisno o osobi, alergenu i inim čimbenicima, reakcija može biti očita na cijelom tijelu (kaliskalna anafilaksija), ili lokalizirana (npr. astma kao posljedica u dišnom sustavu, ekcemi na koži...).

[uredi] Zakašnjela reakcija

Nakon što se kemijske stanice koje su uzrokovale akutni odgovor smire, alergijske reakcije često kasne, tj. pojavljuju se poslije očekivanog vremena. Ovo se događa zbog migracija ostalih leukocita kao neutrofila, eosinofila, makrofaga na svoje početno mjesto. Zakašnjela reakcija se pojavljuje obično nakon 6 sati, a može trajati 24-48 sati. Citokini iz mastocita također mogu igrati ulogu u nepopuštanju dugoročnih efekata. Zakašnjele reakcije koje se vide kod osoba oboljelih od astme se malo razlikuju od alergijskih zakašnjelih reakcija.

[uredi] Osnove alergijskih reakcija

[uredi] Genetička osnova

Postoji razlog zbog kojeg se vjeruje da su alergije nasljedne. Naime, gotovo uvijek, alergični roditelji imaju alergičnu djecu. No, čak i ako se dogodi da alergični roditelji imaju alergičnu djecu, djeca mogu biti osjetljiva na sasvim druge alergene (npr. roditelji su osjetljivi na kikiriki, a djeca na raž). Isto tako etničko podrijetlo ima ulogu u alergijama. Zanimljivo, kod astme u Afrikanaca, Hispanaca, Azijaca..., različiti dijelovi gena su uzročnici te bolesti (astme). Za stanje astme se vjeruje da su uzrok specijalni dijelovi gena i alergijski geni koji su meta specifičnim sluzavim tkivima.

[uredi] Povezivanje s parazitima

Najnovija istraživanja pokazuju da neki paraziti izlučuju kemikalije u crijeva i stvaraju ugrušak koji ih štiti od protureakcije tijela. To daje znanstvenicima za pravo da postave novu teoriju: oduvijek su bakterije i čovjek surađivali, tj. čovjekov imunološki sustav bi postao preosjetljiv bez njih. Crijevne bakterije se nalaze u nečistoj vodi (u nerazvijenim zemljama) ili tijekom kloriranja vode (u razvijenim zemljama, zato je najbolje koristiti filtre). Ovu hipotezu možda potvrđuje jedan liječnik/znanstvenik. On je, naime, pio vodu s visokim udjelom klora, te je odmah dobio peludnu groznicu. Kada je opet počeo piti čistu vodu, bolest se povukla. Još se, doduše, trebaju obaviti puna klinička testiranja.

[uredi] Povećanje broja alergija

Povećava se broj zajedničkih alergija u posljednjim desetljećima. Ima više hipoteza o tom (globalnom) fenomenu. Sada je lakše otkriti sve uzroke jer čovječanstvo pridaje mnogo pozornosti toj bolesti. Prije bi se alergije smatrale nevažnom bolešću od strane svih uglednih liječnika.

[uredi] Higijenska pretpostavka

Pretpostavka koja drži vodu u današnje vrijeme je pretpostavka da se u higijenski raspoloženim zemljama manje obolijeva od svih bolesti, pa tako i alergija. Danas djeca u zemljama s visokim higijenskim standardom imaju jači i bolji imunološki sustav nego ona u siromašnim zemljama. No, ukoliko paraziti u crijevima nemaju što iskoristiti kao oružje da napakoste ljudskom organizmu, postaju preosjetljivi na inače manje opasne alergene. Tada se isto zna očitovati alergijska reakcija.

Poslije 2. svj. rata, u zemljama Zapada, naglo se povećao broj astmatičara i plućnih bolesnika. Zašto, kad su životni uvjeti izuzetno povoljniji nego bilo drugdje na svijetu? Znanstvenici kažu da odgovor možda leži u nedovoljnom razvijanju imunološkog sustava za vrijeme djetinjstva, tj. u tako čistoj okolini, nema se od čega zaraziti.

Što možda opovrgava ovu teoriju je to što brojni stanovnici Kine, nakon preseljenja u SAD, počnu bolovati od astme nakon 3 ili više godina. Ipak, postoje kontradiktorne činjenice (činjenice koje opovrgavaju) i brojni neoštećeni Kinezi koji su došli kući nakon višegodišnjeg boravka u SAD-u.

[uredi] Povećana potrošnja kemikalija

Poslije 2. svj. rata, većina se štetnih kemikalija uvodi bez nekih posebnih testiranja na živim bićima. Ili, možda se kvaliteta zraka pogoršava iz godine u godinu, umjesto obrnuto? Također su švedski znanstvenici otkrili kako su brojna djeca alergičnana jedan sastojak plastičnih igračaka.

• Koja god teorija bila točna, mora se napomenuti da svaka osoba reagira drugačije na vanjske podražaje, često osobe osjetljive na peludi stabala imaju križne reakcije s različitim voćem i povrćem. Jedino što sa sigurnošću možemo ustvrditi je lista alergena. Evo nekih od njih:
• pelud
• raž
• breza
• lijekovi
• penicilin
• lokalna anestezija
• lješnjak
• sezam
• morska hrana
• soja
• mlijeko
• pčelinji ubod
• dlaka