Jesse Owens

From Wikipedia

James Cleveland "Jesse" Owens (12. rujna 1913. – 31. ožujka 1980.), slavni američki atletičar, legendaran po svom četverostrukom trijumfu na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine, gdje je bio neosporna zvijezda Igara.

Rođen je u Oakvilleu, Alabama, a odrastao u Clevelandu, u Ohiou. Ime ‘’’Jesse’’’ dao mu je učitelj u školi u Clevelandu, kad nije razumio izgovor malog Jamesa Clevelanda da ga svi oslovljavaju sa J.C..

25. svibnja 1935 izveo je podvig koji je ušao u sportsku povijest: na atletskom mitingu u Ann Arboru, Michigan, izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 m), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 yardi (201 m), te na 220 yardi s preponama.

Ono što je pri tom najvažnije: sve to je izveo u roku od 70 minuta!!!

Na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine, ostvaruje podvig nad podvizima: osvaja četiri zlatne medalje, 3. kolovoza pobjeđuje na 100 m, 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936, kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.

Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – famozni Carl Lewis.

Mit o Jesse Owensu narastao je do neslućenih visina ne samo zbog njegovih sjajnih sportskih rezultata, nego, jednako tako, i zbog odnosa Hitlera prema njemu i njegovim pobjedama. Hitler je htio iskoristiti Igre kao promidžbu nacističkog režima i dokazati “Arijevsku superiornost” nad ostatkom svijeta. Činjenica jest da je Njemačka bila najuspješnija država-sudionica Igara u Berlinu, ali je taj njemački uspjeh Hitleru strašno pokvario jedan nearijevac, pa još i crnac, superiorno trijumfirajući nad, i , njemačkim sportašima. Hitler, navodno, nije htio čestitati Owensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Owens, u svojoj autobiografiji "The Jesse Owens Story", navodi:

Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera. (Jesse Owens u ‘’The Jesse Owens Story’’, 1970.).

Hitlera je, a i cijelo njemačko gledateljstvo (prve Igre koje su kako-tako "prenošene" putem TV-a), najviše rastužila Owensova pobjeda nad izvrsnim njemačkim atletičarem, skakačem u dalj, Lutzom Longom (osvojio srebrnu medalju). Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali mu je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi, i postali su prijatelji. Lutz Long je kasnije, nažalost, kao vojnik Wermachta umro od posljedica ranjavanja 1943 godine.

Ali da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijeloj kući. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.

Poslije berlinskih Igara Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u sportu kao, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se je po raznim takmičenjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.

Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao diskdžokeja u jazz klubu u Chicagu.

Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je, 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je, posmrtno, 1990 godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal". Današnje vrhunske atletičare ovo ne bi naročito fasciniralo, jer je danas najveće priznanje – novac, kojega u vrhunskoj atletici ima sve više.

Jesse Owens, nije imao sreće da nastavi svoj niz na slijedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940, "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944 koje su se trebale održati u Londonu. Tko zna što bi bilo da je tada nastupio? Vjerojatno je da bi njegova kolekcija medalja i pobjeda zacijelo bila veća. Zaista, tko zna…

Njegov dotadašnji sportski put, a poglavito veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog sportaša mit, pa uzevši sve to u obzir, nećemo pretjerati ako ustvrdimo da Jesse Owens sigurno spada u najuži krug najvećih atletičara i najvećih sportaša u povijesti.

Nažalost, bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980 u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.

[edit] Karijera

1936. – Olimpijske igre 1936. u Berlinu - 4 zlatne medalje (100 m, 200 m, skok u dalj i štafeta 4 x 100 m)

[edit] Osobni rekordi

• 100 m: 10,2 sec (1936., tada svjetski rekord, trajao 5 godina)
• 200 m: 20,7 sec (1936., svjetski, trajao 15 godina, i olimpijski rekord)
• skok u dalj: 8 m 13 cm (1935., tada svjetski rekord, trajao 25 godina)
• štafeta 4 x 100 m: 39,8 sec (tada svjetski i olimpijski rekord, trajao 20 godina)