Nabatejci
Izvor: Wikipedija
Nabatejci su bili savez nomadskih plemena sjeverozapadne Arabije.
Nabatejci su kao karavanski trgovci velikim dijelom kontrolirali trgovačke putove prema južnoj Arabiji i od 4. stoljeća p.n.e. ostvarili značajnu gospodarsku i političku moć. U razdoblju od 150 p.n.e. pa do 105. n.e. udružili su se u kraljevinu koja se pružala od Sinajskog poluotoka prema sjevernoj Arabiji. Nakon što ih je Antigon I. Monoftalm bezuspješno 312 p.n.e. pokušao pokoriti, proširili su područje svojg utjecaja i na Siriju. Oko 85 p.n.e. Nabatejci pod kraljem Aretasom III. osvajaju Damask. U vrijeme vojskovođe Gneja Pompeja postali su rimski vazali, ali je Aretas ipak uspio očuvati jedinstvo svog kraljevstva. Tek u vrijeme cara Trajana 106 p.n.e. Nabatejci gube svoju relativnu neovisnost i postaju kao rimska provincija Arabija Petra sastavni dio Rimskog carstva.
Važni gradovi su bili glavni grad Petra u današnjem Jordanu i Bostra na području današnje Sirije.
U poljoprivredi su koristili izvrstan sistem navodnjavanja, koji je danas predmet proučavanja znanstvenika sa Jeruzalemskog univerziteta. Kako su živjeli u području ekstremno aridne klime, skupljali su oborine u okolini, i dovodili vodu na polja. Omjer između poljoprivredno korištene površine i površine na kojoj su skupljali kišnicu je bio 1:10 i 1:20. Na polja su ju dovodili principom slobodnog pada.
Imali su još jedan vrlo unosan izvor prihoda. Trgovali su grudama katrana koji se dizao na površinu Mrtvog mora. Katran je uglavnom prodavan u Egipat gdje se koristio u postupku balzamiranja.
