Makedonci

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Makedonci. Za druga značenja, pogledajte Makedonci (razdvojba).

Makedonka u narodnoj nošnji, područje Skopja.

Makedonci.- Slavenski narod nastanjen u Makedoniji i susjednim područjima Grčke, Srbije i Albanije). Jezgro današnjih Makedonaca potječe od starih slavenskih plemena Rinhina, na Halkidici; Sagudata, zapadno od Soluna; Smoljani, istočno od Vardara; Draguvita, na srednjim i gornjim pritokama Vardara i ravnici Pelagonije; Brziti, sjeverozapadna Makedonija; Velegezita (Belegezita), južna Makedonija i Tesalija; Strumljana, istočno od rijeke Strume i Brsjaka, koji su se na ovom tlu nastanili u 7 stoljeću, a napose između 620. i 680. godine.

Makedonci su danas nastanjeni u 12 država sa populacijom od 1.866.000, prema procjeni za 2005. godinu. Najviše ih ima u Makedoniji (1.249.000), Bugarskoj (5,071), Grčkoj (192,000) Australiji (73.000) i Srbiji (73.000). Među Makedoncima još se vide razlike među lokalnim skupinama Šopova, Torbeša (islamiziranih Mijaka) i Mijaka. Vidi populaciju za 2006.

[uredi] Ime

Ime Makedonci svakako dolazi prema lokalitetu Makedonije, koje je prema Herodotu, došlo od dorskog plemena Makednon (Makednon Ethnos). Ova riječ u obliku Makednos (μακεδνός) spominej Homer u svojoj Odiseji (Od. H106), i kasnije Herodot među ostalim dorskim plemenima. Riječ 'makednos' ima značenje, dug, visok i gorštak. Danas je prevladalo značenje 'gorštak Postoji i riječi Maketia i Maketai, isto grčke, kojima su se u stara vremena identificirali Makedonija i Makedonci. –Značenje ove riječi svakako se odnosi jedino na stari predslavenski narod Makedonce, koji su pripadali proto-helenskim ili helenskim populacijama što će učestvovati (preko 230 plemena) u stvaranju kasnijeg grčkog naroda. Prema mitu Makedon je bio sin Zeusov, kaže Hesiod. Makedonija koja se isprva nazivala Ematija, po Zeusovom i Elektrinom sinu Emathionu, kasnije je po Makedonu dobila svoje makedonsko ime. Današnjim Makedoncima koji nose ovo staro ime, povijest počinje tek dolaskom slavenskih plemena.

[uredi] Povijest

[uredi] Dolazak slavenskih plemena

Dolasku predaka današnjih Makedonaca prethodi više značajnih događaja u staroj Makedoniji. Aleksandar III, sin Filipa i Olimpije radiit će na zaštiti granice svoje države. -Godine 335. p.n.e. on polazi na Tribale, a od 334 do 331 p.n.e. osvaja i Perziju i stvara najveće carstvo na svijetu. No kao što već biva uvijek u povijesti, nasljednici će brzo raskućiti ono za što su se drugi skrbili. Nakon njegove smrti, gramzljivi dijadosi u borbi za vlast dovest će do skore propasti velićanstvenog djela Aleksandra III Velikog. Antigonidi će 146. p.n.e. dooći pod vlast Rima, postat će njihova provincija. Doći će do podjele u kojoj će sjeverni dijelovi pripasti Dardaniji (ime prema Dardancima), dijecezi Daciji, dok će južni ući u sastav Makedonije Salutaris (Makedonija Druga), dijeceza Makedonije. Ova podjela dešava se već u IV stoljeću. Dolazi novo doba, sa sjevera prijeti opasnost gdje je velika gužva koju stvaraju novopridošli narodi. Ostrogoti ili Istočni Goti u V st. žare po Bizantu i ratuju sa drugim narodima. Oni su prethodnica naroda jedne druge grane Indoeuropljana, stoljeće kasnije doći će Slaveni. Brsjaci, Velegeziti, Rinhini, Strumljani, Sagudati i Draguviti počet će osnivati Sklavinije na području Makedonije. Nisu jako uspješni u ratovima, ali su se usprkos teškoj i krvavoj povijest, pod imenom Makedonci, uspjeli sačuvati do danas.

[uredi] Moderna povijest

Kubrat i Asparuh na bugarskoj poštanskoj marci.

Slaveni koji su došli na područje današnje Makedonije osnivaju plemenske države, ali to područje već pripada Bizantu od 395. i bit će u njemu uz prekide sve do 1334., kada pada pod vlast srpskog kralja Dušana Stefanam, nakoj kojega se i Srbija raspala. No do tada će se svašta dešavati. Makedonci su se po svom dolasku okrenuli napadima na Solun 670.-tih godina. Istih godina javljaju se i Asparuhovi (Аспарух) Bugari, on je mlađi sin Kubratov, i prodro je do delte Dunava. –Bugari još 482. žive sjeveroistočno od Dunava, da bi se pod Kubratom (584.) ujedinili sa Slavenima, a 632 ujedinjuju se sva bugarska plemena. Pojava Hazara 650. tjera Bugare na zapad, to jest u smjeru Makedonije, točnije pod Asparuhom 680 oni prelaze

Samuilo (976-1018).

Dunav. Ušli su u područje Rimskog carstva. Bugari će kasnije (750.) prihvatiti slavenski jezik, a 810. Krum će uništiti Avare. –Dok su se Bugari naseljavali na rimskome tlu Makedonci su već bili dolje i osobito između 674.-677. se žestoko tukli sa Solunjanima. Oni plaćaju porez Bizantu da mogu neometano da se bave poljodjelskim poslovima, a i očuvali su plemenski život. –Pojava Bugara nije nikome odgovarala, bili su ratoborni i imaju pretenzija prema daljnjoj ekspanziji na zapad. Pa tako i bi, nakon što je 810. potukao Avare, strašni Krum se 811. okrenuo Bizantu i potukao Nikefora I, 813., godinu dana prije smrti zauzima Hadrianopolis, da bi ga naslijedio Omurtag. -Ulaskom u IX stoljeće javlja se i kršćanstvo, kod Bugara ga prima Boris 864., a uveli su ga Ćiril i Metoda isto tako i među Makedonce. Godine 896. Borisov sin Simeon tuče Bizantince i zauzima Makedoniju, ratuje 4 puta sa njima i 922 ih tuče i četvrti puta. Simeon koji je odnesao četiri pobijede nad Bizantincima umire 927. -Polovicom 10 stoljeća u Makedoniji dolazi do bogumilskog pokreta.

Samuilova država, održala se do poraza na Belolasici 1014

. –Samuilo (976-1018) utemeljuje prvu makedonsku državu Slavena, proglasit će se carem, a rimski papa će ga i okruniti, jer je Samuilo bio stalno u konfliktu sa Bizantom.

Samuilo kojega Makedonci drže sa brsjačkog princa a Bugari za Bugarina, osnovat će golemu državu koja će se prostirati sve do Srijema, i na zapad do Duklje i Zahumlja, uključujući i Bosnu, Epir i Albaniju. –Makedonci su od VII do završetka IX stoljeća živjeli pod Bizantom, odnosno do prodora Bugara koji ulaze u Makedoniju. Bugarska ekspanzija završava pobunom Samuila i osnivanjem ove velike slobodne makedonske države.

Crkva Sv. Leontiusa iz 11. stoljeća u Strumici, popularno nazivana Vodoča (=vadi oči), prema 14,000 oslijepljenih Samuilovih vojnika.

Makedonijom ponovno ovlada Bizant i dolazi do grecizacije Makedonaca sve do Četvrtog križarskog rata, koji završava 1204. –Izvjesni feudalac Strez pokušava nešto učiniti oslobađajući znatan dio Makedonije, no 1214 ga ubiše a zemljom uskroro opet ovladaše razni narodi. Makedonijom ponovno ovlada Bizant i dolazi do grecizacije Makedonaca sve do Četvrtog križarskog rata, koji završava 1204. –Izvjesni feudalac Strez pokušava nešto učiniti oslobađajući znatan dio Makedonije, no 1214. ga ubiše a zemljom uskoro opet ovladaše razni narodi. Bugari zavladaše 1230., Srbi 1334. i naposljetku Turci koji razbiše Srbe sa 25 na 26. rujna 1371. na rijeci Marici. –Turci će ostaviti najvećega traga u kulturi Makedonaca i njihovoga daljnjeg formiranja. Pojavom islama doći će do stvaranje nekih novih etničkih makedonskih zajednica.

Islam, točnije Turci sa sobom su doveli i razne zajednice a među ostalima doći će i Čerkezi koji su u Makedoniji postali poznati kao Adiže (vidi i članak Adigejci). Adiže su stočari, svakako sa drugačijim kulturnim obilježjima. Kod Kumanova (vidi i članak Kumani) još se danas nalazi selo Čerkezi.

Turci-stočari Juruci podižu novi tip naselja (jürükluk) sa kućama koje imaju velike balkone poznate kao doksaci, i sa osobitim namještajem, otoman.

Među samim Makedoncima već su formirane neke narodnosne skupine kao što su Kumanovski Makedonci, Ovčepoljci sa Ovčeg Polja, Dervenski Makedonci.

Turci će dugo vladati ovim područjima i dolaziti će do pobuna, Mariovska pobuna (1564.) i Karpošev ustanak (1689.).

Pogrčivanje Makedonaca u punom je jeku u XVIII stoljeću, ali do preporoda će ipak doći u 19. stoljeću. Balkanski ratovi 1912.-1913. dovest će do nove podjele Makedonije, a svoje konačne granice utvrdit će Prvim zasjedanjem ASNOM-a. Raspadom Jugoslavije Makedonija će krenuti novim putem, ali će joj ostati mnogi stari problemi. Najvažnije je svakako pitanje nacionalnog imena države koje joj Grčka osporava.

[uredi] Etnografija

[uredi] Život i običaji

Ženska narodna nošnja iz Pirinske Makedonije.

Makedonci, izolirani po lokalnim etnografskim skupinama, žive prilično izolirano sa vlastitim običajima, ali uglavnom su ruralno stanovništvo koje živi od stočarstva (ovce) i poljoprivrede. Razni narodi koji su kroz povijest dolazili, ili su još u ovim krajevima, ipak su kulturno dosta utjecali na njih. Albanci sa zapada, kao i Turci i Čerkezi koji su ovdje svojevremeno živjeli u većem broju, ostavili su traga u njihovoj kulturi, primjerice uzgoj sezama, pojava islama među dijelom Mijaka (Torbeši), ali i na gradnju kamenih kuća sa velikim balkonima poznatima kao doksaci.
Tradicionalna makedonska kuća izgrađena je od solidnih zidova, od kamena ili gline, a javlja se u zapadnoj Makedoniji. Prozori su maleni, prizemlje je masivno, izgrađeno od kamena, dok se na katu nadograđuje bondruk od drvene konstrukcije.
U planinskim predjelima postoji i jednodijelna koliba (Kriva Palanka, Kratovo). Najrasprostranjenija je čardaklija, kao kod Kumanovskih Makedonaca, javlja se i u strumičkom kraju i drugdje. Čardak povezuje sve prostorije, a može biti otvorenog ili zatvorenog tipa i dominira na njoj.
Graditeljstvom se u Makedoniji osobito se uspješno bave Mijaci čija se tajfa sastoji majstora raznih profila na čelu sa ustabašijom.

[uredi] Umjetnost

Nacionalni ples, kolo oro, selo Turje, Makedonija.

Makedonka je vrijedna žena, ovčarstvo i uzgoj pamuka, lana i konoplje omogućio joj je da se sebe uspijeva odijevati, i razvila je tradicionalnu umjetnost tkanja odjeće, pomoću tradicionalnog alata i sa preko 70 vrsta bogato dekoriranih nošnji. Zemljopisna izoliranost potpomogla je da se ove nošnje razviju očuvaju u raznim krajevima Makedonije. Geometrijski i geometrizirani floralni uzorci, aplikacije i pleteni ornamenti, srma, i metalni ukrasi javljaju se na ženskoj narodnoj nošnji. U područjima gornjeg Vardara i Debra etnografska su područja Mijaka i Brsjaka koji pripadaju zapadno-makedonskom etnografskom kraju. Među ovim ljudima prevladava odjeća od bijelog klašna i sa nakitom za glavu u kojem prevladava crvena boja. Istočno-makedonski etnografski kraj u dolini srednjeg Vardara i kod Šopova je jednostavniji i bez masivnih juvelirskih ukrasa i uz upotrebu šarenila i srme.

[uredi] Glazba i ples

Tapan, bubanj sa rastegnutom kozjom ili ovčjom kožom, po kojemu se udara kukudom i praćkom.

Makedonci su bili pod utjecajima raznih etničkih zajednica koje su ostavile tragova u njihovoj duhovnoj i materijalnoj kulturi. Ples i glazba svakao su veoma značajni u njihovom životu. Da je ovo točno pokazuje i broj njihovih glazbala: dajre, tapan, zurla, kaval, tambura, gajda i šupelka i duduk. Makedonska gajda sastoji se od meva (mješine), duvala (cijevi za duvanje), brčala ili bučala koji daje drugi glas i gajdarke sa sedam rupa. Gajdu je prije upotrebe potrebno naštimati. Svira se uz narodne pjesme i plesove. –Dajre se sastoje od drvenog okvira sa nategnutom kozjom kožom, one daju ritam i ženski su instrument. Tradicionalni drveni bubanj poznat je kao tapan, on se izrađuje od bukve, oraha ili kestena. Kože tapana učvršćene su konopcima

Dajre su ženski instrument, u Bosni poznat kao daire. Stvoren je upravo za žensku ruku i međusobno se nadopunjavaju uz pravi štimung.

dijagonalno na okvir. Bubnjar (tapandžija) se koristi sa dvije vrsti udaraljki, to su kukuda učinjena od orahovine i praćka od vrbe. Tapan se obično koristi uz pratnju zurla. Zurla je puhački instrument od orahovog ili šljivinog drveta, sastoji se od dva dijela, konične cijevi i slaveca (kljuna) koji se utakne u gornji kraj. Njezino moguće porijeklo je romsko ili tursko.

Kaval je vrsta pastirske flaute sa kalibrom od 16 mm, ornamentirana cijelom dužinom, i učinjena od jednog komada drveta sa sedam rupa i ispred rupom za palac. Svira se u paru, prvi je kavaldžija ili vodač i drugi polagač. Šupelka je slična kavalu, ima šest rupa za prste a koristi se i za solističke interpretacije kao i u pratnji sa drugim instrumentima. Duduk se u nekim krajevima Makedonije naziva kaval ili kavalče a izrađuje se od žutike ili javora, pa i nekog drugog drveta, ton joj je čist i ugodan. Najpoznatij narodni makedonski ples je oro, pleše se uz pratnju tapana i zurle.

[uredi] Kuhinja

Gravče na tavče, makedonski specijalitet.

Kuhinja Makedonacaporijeklom je iz domaćih proizvoda. Plodna polja Pelagonije, Pologa, Skopske doline, Tikveša i Ovčeg Polja lokaliteti su pogodni za uzgoj raznih kultura i voća. Jabuka se uzgaja u području Prespe i Pologa. Makedonci su poznati po uzgoju kvalitetnog graha 'tetovca' od kojega se priprema poznati specijalitet 'gravče na tavče' ili 'tavče na gravče', ovo jelo priprema se na poseban način, u tavici, da bi se zatim u zemljanoj posudi zapeklo u rerni. Posebnu draž daje mu aleva paprika. Tu su još lubenice, rajčica, feferoni, grašak, riža i grožđe u dolini Tikveš.

[uredi] Vjera

Većina makedonaca je pravoslavne kršćanske vjeroispovjesti i raštrkani su po različitim crkvama. U Republici Makedoniji postoji nekanonska Makedonska Pravoslavna Crkva, jedan dio (Ohridska arhiepiskopija) je u biti dio Srpske Pravoslavne Crkve, čiji je suverenitet nad svim pravoslavnim kršćanima u Republici Makedoniji. Makedonci koji žive u Bugarskoj su podanici Bugarske pravoslavne crkve, a oni koji žive u Grčkoj Grčke (manjina u Srbiji i Albaniji srpske). Brojni su Muslimani.

[uredi] Makedonci danas

Makedonci i Makedonija su danas sa svih strana okruženi državama koje joj nisu sklone, i s gotovo neprijateljskom politikom prema njoj, tako da Makedoniju riječ 'izolacija' prati još od drevne Makedonije. Makedonija danas ima problema sa albanskim separatistima koji se žele odvojiti i priključiti Albaniji. Sa južne strane Grčka postavlja problem imena koje nosi Makedonija, i njezino pravo na to. Sa istoka problem joj čine i Bugari koji joj oduzimaju pravo da postoje kao narod, smatrajući ih Bugarima, iako su Bugari došli tek nakon što su se slavenska makedonska plemena tamo naselila. -8 rujna 1991. Makedonija postiže svoju nezavisnost. Rješenje problema kojih Makedonci danas imaju morat će se riješiti uz suradnju sa Europskom Unijom i UN-om.

[uredi] Vanjske poveznice

• Culture - Republic of Мacedonia