Mahmud II.
Izvor: Wikipedija
Mahmud II. (20. srpnja 1785. - 1. srpnja 1839.), turski sultan
Mahmud II. postaje sultanom 1808. godine poslije puča koji ruši njegovog brata Mustafu IV. U zapadnoj Europi ovog sultana se već stotinjak godina smatra pozitivnom političkom ličnošću koja pokreće nužne reforme u Otomanskom carstvu. Realno govoreći kao što svaka legenda ima neke svoje istinite dijelove takva je situacija i u ovoj priči. Jednostavno govoreći Mahmud II. je bio reformator klase Gorbačov. Njegova jedina stvarno uspješna reforma je uništenje janjičara 1827. godine, ali cijena koju država plaća za to je bila prevelika.
Mahmud II. u raznim neuspješnim ratovima stvara od Otomanske države živog mrtvaca koji postoji samo zahvaljujući velikim silama. Koliko god prvi rat s Rusijom završava 1812. godine samo s gubitkom Besarabije situacija se uskoro pogoršava. Pobuna u Rumunjskoj 1821. godine je ugušena, ali poslije novog katastrofalnog rata s Rusijom ova zemlja 1829. godine postaje ruski protektorat. Slična sudbina dočekuje Tursku vojsku u Grčkoj gdje je prisiljena potpisati kapitulaciju 1. listopada 1828. godine. Normalna posljedica toga je nastanak nezavisne Grčke države. Njihova pravoslavna braća u Srbiji također poslije gušenja prvog ustanka nisu sjedili u miru nego se dignulu u novoj uspješnoj buni poslije čega ova zemlja postaje formalno zavisna monarhija 1830. godine, samo da bi poslije par godina uspješno proširila svoj teritorij na uštrb bivšeg gospodara. Takav raspad Turske države te prelomne 1830. godine Crna Gora iskorištava da bi udvostručila svoj teritorij.
Vidjevši te događaje Muhamed Ali, turski guverner Egipta se digao na vojnu bunu s ciljem zamjene propalog Turskog Carstva svojom novom reformiranom državom. Tijekom rata koji slijedi 1831. godine njegova vojska osvaja kontrolu u muslimanskim svetim mjestima, Palestini, Siriji i pobjeđuje Turke u Maloj Aziji. U trenutku kada se egipatska vojska našla samo nekoliko dana hoda od Istanbula, Rusija prijašnji neprijatelj koji je još 1829. godine bio u ratu s Turskom vojno intervenira da spasi Mahmuda II. Mirovnim sporazumom iz 1833. godine on gubi sve do tada osvojeno od Egipta.
Osjetivši se dovoljno jakim za ponovni rat s Muhamedom Alijem, Mahmud II. 1839. godine počinje novi rat ,što se njega tiče, završava katastrofalnim turskim porazom u bitci kod Neziba tijekom lipnja 1839. godine. Nekoliko dana potom stari sultan je preminuo. Mišljenje samih tadašnjih Turaka o ovom sultanu se najbolje iskazalo prelaskom kompletne Otomanske mornarice na stranu Egipta.
Mahmud II. je naslijeđen od sina Abdul Medžida I.
| Prethodnik: | Vladar Osmanskog Carstva (1808. - 1839.) | Nasljednik: |
| Mustafa IV. | Abdul Medžid I. |
Osman I. | Orhan | Murat I. | Bajazid I. | Mehmed I. | Murat II. | Mehmed II. | Bajazid II. | Selim I. | Sulejman I. Veliki | Selim II. | Murat III. | Mehmed III. | Ahmed I. | Mustafa I. | Osman II. | Murat IV. | Ibrahim I. | Mehmed IV. | Sulejman II. | Ahmed II. | Mustafa II. | Ahmed III. | Mahmud I. | Osman III. | Mustafa III. | Abdul Hamid I. | Selim III. | Mustafa IV. | Mahmud II. | Abdul Medžid I. | Abdul Aziz | Murat V. | Abdul Hamid II. | Mehmed V. (Resad) | Mehmed VI. (Vahdetti) | Abdul Medžid II. (kalif)
