Galeazzo Ciano
Izvor: Wikipedija
Galeazzo Ciano (Livorno, 18. ožujka 1903. - Verona, 11. siječnja 1944.), talijanski političar
U listopadu 1922. sudjelovao je u fašističkom "pohodu na Rim", te ušao u diplomatsku službu. Nakon što je 1930. postao Musolinijev zet, pravi brzu političku karijeru: 1935. postaje ministar za propagandu i član Veliko fašističkog vijeća, a 1936. ministar vanjskih poslova. Vodio je politiku, slijedeći Musolinijeve direktive, što većeg vezivanja Italije uz Njemačku radi ekspanzije Italije na Balkanu i Sredozemlju.
Na sjednici Velikog fašističkog vijeća 24. srpnja 1943. godine daje glas za rezoluciju koja je otvorila put rušenju Musolinija. Nakon kapitulacije Italije pokušao je pobjeći iz zemlje, ali je uhvaćen, predan sudu fašističke Talijanske socijalne republike (koja je uspostavljena u Sjevernoj Italiji pod njemačkom okupacijom) i strijeljan.
Poslije rata objavljeni su njegovi memoari u dvije knjige: Dnevnik i Europa prema katastrofi. Predstavljaju vrlo važan izvor za povjesničare, između ostalog i za povijest Hrvatske, osobito ustaškog pokreta i NDH.
