Dvorske pjesme
Izvor: Wikipedija
Dvorskim pjesmama smatra se pjesništvo nastalo na srednjem gornjenjemačkom jeziku u razdoblju od oko 1180 i 1300 godine.
Krajem 12. stoljeća počinje sa Eneit (Heinrich von Veldeke) i Erec (Hartmann von Aue) klasična srednja gornjenjemačka književnost i uz poeziju i junačke pjesme čini jezgru njemačke književnosti razdoblja oko 1200-te godine. U pravilu su slijedi zapadne uzore, kao n. pr. Perceval , roman u stihovima od Chrétien de Troyes. Uzori su im bili epovi u stihovima iz 12. stoljeća , a vrlo su rado obrađivali i priče vezane uz Karla Velikog kao i mitove o kralju Arturu . Radost i uživanje dvorskog života bilo je u neskladu s vjerskim nazorom na svijet u srednjem vijeku pa su pjesnici u svojim djelima pokušavali naći način da se taj nesklad otkloni.
Veliki broj lirskih pjesničkih oblika stvaranih od pjesnika plemenitog i pučkog porijekla stvorili su umjetnost koja je poticala obožavanje plemenitih i lijepih dama. Walther von der Vogelweide je, osim toga, pisao i stihove kojima je zauzimao stav prema događajima i raznim moralnim pitanjima svog doba, a i on je, kao i mnogi drugi iza njega koji su slijedili njegove napore, bio ovisan o velikaškim mecenama .
Još jedan oblik dvorskih pjesama koji se njegovao u to vrijeme je i junačka poezija koja se najčešće sastojala u manje ili više umjetnički uspjelim stihovima koji su se temeljili na starijim pjesmama o podvizima poznatih junaka i mitovima.
