ŠNK Baranja-Belje
Izvor: Wikipedija
Baranjski leksikon - Baranja na internetu |
---|
A-B-C - Č-Ć-D - Dž-Đ-E - F-G-H - I-J-K - L-Lj-M - N-Nj-O - P-R-S - Š-T-U - V-Z-Ž |
Športski nogometni klub (ŠNK) "Baranja-Belje", nogometni klub iz Belog Manastira, natječe se u Prvoj županijskoj nogometnoj ligi (ŽNL) osječko-baranjskoj.
Osnovali su ga baranjski prognanici 25. II. 1992. u Osijeku pod imenom Hrvatski nogometni klub (HNK) "Baranja". Kasnije je ime promijenjeno u HNK "Baranja 92". Prvi predsjednik bio je Marko Kvesić, dopredsjednik Zlatko Pauković, sportski direktor Branimir Leko, tajnik Ivan Horvat, trener Đula Špigl, a pomoćni trener Drago Mustač. Za klub su nastupali igrači iz skoro svih baranjskih klubova. Utakmice su igrane na stadionima i igralištima osječkih klubova NK Osijek, NK Grafičar Vodovod, NK Metalac, NK Olimpija, NK LIO te u Antunovcu i Višnjevcu.
Klub je počeo igrati u trećem rangu - 3. hrvatskoj nogometnoj ligi (HNL) "Istok" 1992/93. U tom rangu igrao je i 1993/94, 1994/95. i 1995/96, a onda je ušao u IV. rang - Drugu hrvatsku nogometnu ligu (HNL) "Sjever-Istok" (?!?). Tu je igrao i sljedeće sezone.
Do 1998. godine klub je djelovao u progonstvu i u tom razdoblju postigao nekoliko velikih uspjeha. U sezoni 1995/96. (ili 1996/97, izvori se ne slažu) pod vodstvom trenera Drage Mustača postao je pobjednik Kupa Osječko-baranjske županije i time, četvrti put uzastopce (ili treći put, izvori se ne slažu), igrao u završnici na državnoj razini, među 32 najbolja hrvatska kluba. Te je godine osvojio i naslov prvaka Međužupanijske lige "istok" i postao član Druge hrvatske lige "istok".
Povratkom u Baranju 1998. godine promijenio je ime u Športski nogometni klub (ŠNK) "Baranja-Belje", sa sjedištem u Belom Manastiru. Klub se ne smatra sljednikom NK "Šparte" pa mu ne treba pridijevati "Špartine" uspjehe i njezine istaknute igrače.
Izvori:
- Dragutin Kerže, Alan Kerže: "Kuća osječko-baranjskog nogometa (1924.-2004.)", Osijek, 2005. (str. 208-211)
- Borivoj Novaković: "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir, 2005. (str. 207)