Stjepan Džalto
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stjepan Džalto, bosanski pisac, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti.
[izmijeni] Djela
Selo Svađalovo, pripovjetke, (Zagreb,1972.);
Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.),
Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.);
Svečev kafić, pripovjetke (Mostar,1988.);
Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.);
Mladenački raj i njegov sjaj, pripovjetke (Đakovo,1989.);
Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.);
Eva i ja, pripovjetke (Zagreb,1995.)
Novo selo, roman (Zagreb,1995.);
Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.);
Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.);
Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.);
Trzaji, pjesme (Mostar,1995.);
Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.);
Fra Marijanova Bosna, pripovjetke (Zagreb,1997.);
Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.);
Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.);
S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.);
Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.),
Posljednji dominikanac, putopisna proza (Zagreb, 2000.)
Spaljeno ognjište, pripovjetke (Uskoplje,2001.);
Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)
