Salih Gašević

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hafiz Salih Gašević pripada generaciji mlađih alhamijado književnika i njegovo ime je dobro poznato u Crnoj Gori i njenom bližem okruženju. Dok o prethodno navedenim kulturnim stvaraocima nemamo dovoljno podataka, biografija Hafiza Saliha Gaševića je znatno poznatija. Tačna godina rođenja je sporna, ali se najčešće navodi da je Gašević rođen u Nikšiću 1850. godine (1268. po hidžri), gdje je završio mekteb i ruždiju, nakon čega je otišao u Istanbul radi daljeg obrazovanja. Po završetku školovanja u Istanbulu vratio se u Nikšić gdje je jedno vrijeme obavljao poslove gradskog finansijskog upravitelja. Važio je za uglednu ličnost u gradu s obzirom na visoko obrazovanje koje je posjedovao. Gašević se pored finansijskih poslova bavio i prepisivačko-prevodilačkim radom prepisujući i prevodeći knjige koje su pisane na orijentalnim jezicima, pokazujući u tom poslu veoma raskošan talenat i veliku produktivnost. Svoj zavičaj Gašević je napustio 1876. godine i otišao za Ljumu (Ljuma – srez u Prizrenskom sandžaku, današnja Albanija) gdje je postavljen za kajmekama (sreskog načelnika). Po napuštanju Ljume 1887. godine, Hafiz Salih je postao kajmekam u Šahovićima (današnje Tomaševo), koje je tada bilo sjedište donjokolašinske kaze. Upravo u tom mjestu Gašević je napisao, preciznije rečeno prepjevao, Mevlud (pjesma o rođenju Božijeg poslanika Muhammeda) poznatog osmanskog stvaraoca Sulejmana Čelebije naslovljenog "Vesiletun nedžat", a koji je ispjevan i pisan u Bursi. Kako sam Gašević kaže u Predgovoru svog Mevluda, on je napisan na molbu uglednih "kolašinskih prviša" – građana:

Moliše me kolašinski prviši:
"Nami mevlud daj bosanski napiši!
Što j' u Kur'an na sve iman imamo
Bošnjački nam gradi mevlud molimo!"

Prvo izdanje Gaševićevog Mevluda iz 1879. godine pod naslovom "Mevlud alânî âli lisan-i Bosnevi", što u prevodu znači "Jasni i uzvišeni Mevlud na bosanskom jeziku" (hidžretske 1296.), autor je lično finansirao, kao i drugo izdanje iz 1893/94. (hidžretske 1311.). Oba izdanja su štampana u vilajetskoj štampariji "Kosovo" u Skoplju. Zanimljivo je istaći da se jedan primjerak drugog izdanja danas nalazi u privatnom vlasništvu Huseina Ljucića iz Bijelog Polja. Nakon ovih izdanja Gaševićev Mevlud biće preštampavan više puta tzv. "matufovicom", tj. prerađenim arapskim alfabetom prilagođenim fonetskim principima bosanskog jezika. Gaševićev Mevlud je pisan u jedanaestercu i ima 398 stihova. Pored ovog djela zna se da je Hafiz Salih efendija Gašević napisao i "Mali il'mihal" (udžbenik za vjersku pouku), čiji rukopis na žalost nije sačuvan. Efendija Gašević se razbolio u Šahovićima ("po predanju uoči ramazanskog Bajrama") i potom prenijet u Bijelo Polje na liječenje koje nije dugo trajalo. Umro je 1898/99. godine (hidžretske 1316.). Sahranjen je u haremu (dvorištu) glavne Čaršijske džamije – Hadžidanuše, koja se nalazila u Ašik Mahali u centru Bijelog Polja. U toku Drugog svjetskog rata ova džamija je stradala od bombardovanja savezničkih snaga i nakon rata njeni ostaci su potpuno uklonjeni. Zemni ostaci efendije Gaševića, zajedno sa njegovim nadgrobnim spomenikom, preneseni su u Gornje groblje u Lješnici, danas prigradskom naselju, gdje se i danas nalaze. Prilikom prenosa zemnih ostataka u Gaševićevom mezaru je pronađena sablja koja mu je pripadala, a simbolisala je zvanje kajmekama koje je on imao za života. Nad današnjim mezarom Hafiza Saliha Gaševića stoje dva nišana koji su prilično oštećeni. Na jednoj strani uzglavnog nišana je epitaf (natpis) pisan na turskom jeziku u desetak kosih redova ispisanih neshtalik pismom. Prvi put epitaf je preveden i objavljen u kalendaru "Narodna uzdanica" za 1936. godinu koji je izlazio u Sarajevu. Drugi prevod izvršio je poznati turkolog H. Mehmed Mujezinović i objavio ga u "Takvimu", kalendaru za 1973. godinu. Natpis u prevodu glasi:

"Odličnici među mojim sljedbenicima su oni koji znaju Kur'an naizust.
O srce, ne zavaravaj se prolaznim svijetom,
Jer ćeš ga zaista jednog dana napustiti
I rastati se sa svim svojim prijateljima.
Kad smrt prispije skinuće ti gizdavu odjeću kojom se ponosiš,
I mjesto nje obući ti smrtnu košulju (ćefine)."
Kolašinski kajmekam Nikšićanin Hafiz Salih.
Godina 1316. (1898/99.)

Literatura: Časopis Almanah br. 25-26