Programski jezik
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Programski jezik je formalni jezik za prezentaciju (notaciju) kompjuterskih programa. Pomoću njega se kompjuterskom sistemu, čovjeku čitljivim tekstom, daju instrukcije i naredbe za izvršenje unutranjih zadataka, opis ulaznih i izlaznih podataka kao i njihovu strukturu u zavisnosti od unutrašnjih (u sistemu) i vanjskih (izvan sistema) događaja.
Do danas napravljeno je hiljade programskih jezika, dok je samo nekoliko od njih postalo poznato i dostupno širokom krugu korisnika. Neki su više usmjereni za rješavanje određenog zadatka, dok su sveobuhvatniji programski jezici (kao C programski jezik) mnogo poznatiji i češće u primjeni.
Sadržaj |
[izmijeni] Elementi jednog programskog jezika
Većina komandi svakog programskog jezika se može podijeliti u 5 glavnih kategorija:
- Obrada ulaznih podataka
- Podatke preuzeti sa tastature, iz datoteke ili nekog drugog izvora.
- Obrada izlaznih podataka
- Podatke predati monitoru, datoteci, bazi podataka ili nekom drugom medijumu.
- Matematička obrada podataka
- Podatke obraditi pomoću matematičke operacije, kao npr. sabiranje, oduzimanje ili dijeljenje.
- Poređenje i izbor
- Provjera određenih uslova i kontrola izvršavanja komandi.
- Ponavljanje
- Posebnim pravilima regulisano ponavljanje izvršavanja komandi (obično sa varijacijama podataka ili pravila ponavljanja).
[izmijeni] Klasifikacija programskih jezika
[izmijeni] Po njihovoj korisničkoj paradigmi
[izmijeni] Generacijska klasifikacija
- Prva generacija (Mašinski jezici)
- Druga generacija (Asembler jezici)
- Treća generacija (Jezici višeg nivoa)
- Četvrta generacija (Objektni i jezici posebne namjene)
Za spisak programskih jezika pogledajte članak Programski jezici.
