Miladin Šobić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link "uredi" i popravite ga vodeći računa o standardima bosanske Wikipedije.

Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću.

[izmijeni] Biografija

U Nikšiću je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponira i da piše. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku.

Pod utiskom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobiva status studentske himne.

Godinu dana kasnije na muzičkom festivalu "Omladina 76" u Subotici osvaja drugo mjesto sa pjesmom "Daj nam neba". U saradnji sa klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim muzičarima snimio je albume "Ožiljak" (Diskoton 1981.) i "Umjesto gluposti" (Diskoton 1982).

Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan.

[izmijeni] Diskografija

1981 "Ožiljak"
1982 "Umjesto gluposti"

[izmijeni] Pjesme

Desetka iz drugarstva

U jednom gradu, kraj hladne rijeke, Baš me briga u kom, Gdje ulice zadnje u tmini se gube Stoji studentski dom, A u tome domu, na prvom spratu Vrata i jedan broj, Iza njih samo u sobici maloj živi kolega moj, šta tamo ima, nabrojati redom Ne znam da li bih mogao, Al čim tamo krocih , tri kreveta vidjeh, A njh, brate, nekako mnogo, Odavde smjelo na ispit se ide, čilo i sa puno volje, Na povratku nekom se pruži ruka, a nekom: Bolan, biće bolje! I uvijek požalim kad moram nekud dalje Od malog studentskog bratstva, Al nikad ne odem, a da im ne upišem Desetku iz drugarstva. Al da vidite, obicno dva put u mjesecu tog slavlja i te vike kad stigne paket od neke majke sa Durmitora ili sa Like il kad šibicu vuku ko ce noćas spavati na promaji pokraj vrata ili kad se otkrije da su se svi zatreskali u onu Maricu s tređeg sprata il kad pišu drugaru kome ne smetaju više uvojci, nije na vrijeme godinu dao I eno ga sada u vojsci. Udjose u pjesmu moju Na glavna vrata, Al ne preko veze i poznanstva, Jer svakom od njih propusnica bješe DESETKA IZ DRUGARSTVA!

STARE NOVINE

Sjedim sam na trotoaru, prebijenu nemam paru i citam stare novine. Citam neke stare novine. Tu, na uglu od ulice, derem jadne farmerice i citam stare novine. Citam neke stare novine. Zivot moj - lumperaj... Jedva s krajem vezem kraj. Ja nijesam kao svak', ja ne sanjam kadilak, smuci mi se na to sve, uzmem citam novine, novine... Tu, na parcetu betona bescarinska moja zona, tu citam stare novine. Citam neke stare novine...